Svi znaju da je kod televizora poželjno da bude što veći i da ima što ljepšu sliku. No, ako ste se odlučili napraviti važnima pred prijateljima novim televizorom, trebali biste ipak znati još nekoliko podataka
Nije bitno samo što želite gledati, nego i kako ćete gledati
Što se tiče televizora, ponuda na tržištu nikad nije bila toliko šarolika niti toliko zbunjuju?a. Dobra stara vremena vladavine Gorenja,Čajevca,RIZ-a i Ei davno su prošla, danas su u doma?im trgovinama dostupni uređaji desetaka proizvođača, kao i niz različitih tehnologija: od običnih televizora s katodnom cijevi do ekstravagantnih plazma ekrana.
Prva stvar o kojoj ipak treba razmisliti prije kupovine televizora je veličina. Veličina televizora ovisi o prostoru u koji ćete ga smjestiti. Opće je pravilo, barem kod običnih televizora s katodnom cijevi, da udaljenost s koje ćete ga gledati ne smije biti manja od tri dijagonale ekrana. Primjerice, ako želite kupiti televizor s ekranom od 72 cm (ugrubo, 29 incha) dijagonale, imajte na umu da bi mu kauč trebao biti udaljen barem 2,15 metara. Isto tako, kod klasičnih televizora neizbježno je da s veličinom dijagonale strelovito raste i njihova težina i dubina, što znači da morate ostaviti dovoljno prostora na koji ćete smjestiti taj golemi komad elektronike te mu, k tome, osigurati i nekoliko centimetara praznog prostora sa svake strane radi ventilacije.
No, kako razlikovati različite tipove televizora?
Najobičnija i najstandardnija telka: još uvijek najčešći žitelj naših domova
Do danas je najčešći, a još uvijek i najisplativiji, obični televizor s katodnom cijevi (CRT ? Cathode ray tube) kakvog svi već godinama gledamo u svojim dnevnim sobama. Cijene ovakvih modela drastično padaju iz dana u dan. Za 3-4 tisuće kuna, primjerice, moguće je kupiti solidan televizor dijagonale 72 cm s osvježavanjem od 100 Hz, dok se za kakvih 5-6 tisuća može dobiti zaista kvalitetan televizor širokog ekrana, i to nekog od najcjenjenijih proizvođača, poput Toshibe ili Panasonica. Sony i Samsung nešto su jeftiniji i manje cijenjeni, ali ni s njima nećete pogriješiti.
Već u srednjem cjenovnom rangu dobit ćete izbor između klasičnog 4:3 televizora i televizora širokog ekrana (16:9). Tu se radi o odnosima dužina horizontale i vertikale ekrana. Ovaj izbor ovisi o tome za što najčešće koristite televizor. Ako gotovo isključivo gledate TV program ili videokazete, više će vam odgovarati 4:3 ekran, jer se program emitira u toj veličini. Ako pak uglavnom gledate DVD filmove, samo široki ekran će vam pružiti pravi kino ugođaj. Na 4:3 ekranima DVD filmovi će se prikazati s crnim trakama iznad i ispod slike, što znači da je efektivna veličina slike puno manja. Na širokim ekranima TV program će dobiti slične crne linije lijevo i desno od slike ili ?e pak rastegnuti sliku tako da svi likovi izgledaju nisko i debelo.
Široki ekran posebno je koristan kod gledanja DVD-a, a standardni TV program zna izgledati čudno
Treba zapamtiti da se razlika 16:9 i 4:3 vidi u samoj veličini ekrana. Čest je trgovački trik da među osobinama običnog 4:3 televizora navedu 16:9, što zapravo znači samo to da imaju 'softversku' mogućnost spljošnjavanja slike. Ta vam mogućnost neće koristiti gotovo nikad, osim ako gledate neki film koji je pri emitiranju umjetno izdužen iz 16:9 u obični 4:3 format, pa ga time možete vratiti u prirodnu veličinu.
Još jedna često spominjana osobina je frekvencija osvježavanja, pa ćete često kod malo skupljih televizora vidjeti oznaku '100 Hz'. Za relativno malenu razliku u cijeni, televizori s osvježavanjem od 100 Hz imaju uočljivo ljepšu i mirniju sliku, iako imaju i jednu manu koja će smetati 'brzima na obaraču': mijenjanje programa traje koju stotinku duže nego na običnim televizorima.
Danas ćete u trgovinama još uvijek zateći televizore zakrivljenih ekrana kao i ravnih, iako ima proizvođača poput Sonyja koji su potpuno prešli na ravne ekrane. Svakako bismo preporučili ravni ekran, jer to više zaista nije naročito skupa opcija, a kod velikih ekrana zaobljenost na rubovima zaista bode oči.
Još jedna stvar na koju treba pripaziti su konektori. Za osnovne potrebe, ovo vam ne bi smio biti problem ? svaki bi televizor danas morao imati scart, obične RCA kablove i S-Video ulaz, a skuplji modeli često imaju i komponentni video ulaz. Ako često spajate različite uređaje na televizor (računalo, konzolu, videokameru, digitalni fotoaparat itd.) korisno je da postoje konektori i s prednje strane televizora, zbog lakšeg pristupa.
Kod kupovine televizora nije baš uvijek svejedno ni gdje ga kupujete. Veliki trgovački centri nisu poznati po pažljivom rukovanju robom ni po nabavljanju iz pouzdanih izvora, stoga televizori ondje iako često bitno jeftiniji zbog 'ekonomije razmjera' znaju imati razna oštećenja. Često će imati loše kalibriranu sliku, zbog čega će, primjerice, ravne linije u kutovima ekrana biti zaobljene. Stoga budite oprezni. Ne treba ni spominjati da u svakom slučaju treba izbjegavati raznorazne sumnjive dilere jer se zaista ne isplati radi uštede od nekoliko stotina kuna žrtvovati garanciju, naročito kod robe koja je 'ispala iz kamiona'.
LCD TV: lijep je, tanak... Ma, k'o slika
Osim uobičajenih CRT modela, sve više se na našem tržištu probijaju i nove tehnologije ; plazma i LCD ekrani. Iako im je cijena još uvijek prohibitivna pa zasad domaćim trgovcima služe uglavnom kao mamci koji privlače raju u trgovinu da bi kupila nešto jeftinije, radi se o tehnologijama koje će kad-tad potpuno istisnuti katodne cijevi s tržišta. Plazma i LCD ekranima zajedničko je da su vrlo tanki, tek desetak centimetara. Pružaju i ljepšu sliku od običnih televizora i veću razlučivost, što pruža naročito bogat doživljaj gledanja DVD filmova.
LCD ekrani tehnološki su jednaki onima koje koriste prijenosna računala. Za razliku od običnih televizora, radi se o običnim monitorima, što znači da nemaju ugrađen 'tuner' za gledanje TV programa ? sliku mu treba kablom dovesti s drugog uređaja. Iako pružaju bolju sliku od običnog televizora, imaju i nedostataka. Slika ne izgleda jednako dobro iz svih kutova, crna boja se ne prikazuje sasvim točno, a dijagonalom ne mogu mnogo premašiti CRT ekrane.
Plazma televizor - (nedostižan) san svakoga, privilegija rijetkih. Nadamo se da će cijene ovih dragulja uskoro početi padati
Za plazma ekrane vrijedi gotovo sve što smo rekli za LCD-ove, no zapravo se radi o potpuno drukčijoj tehnologiji. Tisuće fosforescentnih čestica u plazma ekranu osvjetljavaju se i mijenjaju boju u isto vrijeme svaka za sebe, što znači da je slika savršena na svakom dijelu. Plazme nemaju nikakvih ograničenja u pogledu veličine, za razliku od LCD i CRT televizora. No, imaju dvije velike mane: vrlo su skupi te im je trajnost manja od običnih televizora. Prema nekim procjenama, već nakon 1,5-2 godine slika počinje gubiti na kvaliteti.
Relativno česta varijanta kod velikih i skupih televizora je i takozvana stražnja projekcija. Ovi televizori imaju ugrađen projektor koji sliku projicira na ogledalo, a zatim na ekran koji gledate. Glavna im je prednost da pružaju odličnu kvalitetu slike uz ekran koji može biti mnogo veći nego na običnom CRT-u (iznad 100 cm dijagonale). Iako bitno skuplji od običnih, ipak su znatno jeftiniji od plazma televizora.
Entuzijasti kućnog kina često koriste i klasične projektore koji slično kao u kinu projiciraju sliku na ravnu bijelu plohu. Ovo je najbliže pravom kino ugođaju, no cijena im je vrlo visoka, a zahtijevaju i prilično velik prostor.
