Prosječno dva puta tjedno, u bezličnoj zgradi blizu željezničke pruge, neki stranac dođe umrijeti. Većina je terminalno bolesna. Neki su mladi i tjelesno zdravi, samo što su trajni invalidi ili s teškim, iscrpljujućim mentalnim poremećajem.
Privučeni švicarskim ugledom kao pouzdanim mjestom za strance koji žele okončati svoj život, više od 100 Nijemaca, Britanaca, Francuza, Amerikanaca i drugih svake godine dolazi u ovaj mali grad koji treba tražiti na karti kako bi legli na krevet u zgradi industrijskog parka i popili smrtonosnu dozu barbiturata. Sada je praksa suicida u središtu pozornosti nakon što je britanska televizija prošlog tjedna prikazala Craiga Ewerta, 59-godišnjeg muškarca iz Chicaga s teškim oblikom neuromišićne bolesti, kako se ubija u Švicarskoj prije dvije godine. Druge zemlje, uključujući Nizozemsku i Belgiju, Oregon i Washington u SAD-u, nedavno su usvojile zakone po kojima se neizlječivo bolesnima dopušta potražiti liječnika koji - pod strogo reguliranim okolnostima - može ubrzati njihovu smrt. Ali samo švicarski zakon, koji datira iz 1942.g., dopušta strancima doći i ubiti se, stavljajući nekoliko ograničenja o tome kako, kada i zašto. Liječnici imaju relativnu slobodu propisati veterinarski lijek u tu svrhu. Pet minuta nakon što popiju čašu vode u kojoj je natrijev pentobarbital, oni zaspu. Smrt uslijedi oko pola sata kasnije.
