Olimpijske igre u Pekingu

[BANESS]

Ivana Španović bez finala


Srpska ateltičarka Ivana Španović nije uspela da se plasira u finale Olimpijskih igara u disciplini skok udalj.
Svetska juniorska šampionka preskočila je 6 metara i 30 centimetara, 45 centimetara manje od norme za finale. Španovićeva je bila 16. u svojoj grupi, a 31. u ukupnom plasmanu kvalifikacija za skok udalj. Finale ženskog skoka udalj zakazano je za petak od 13.20 po našem vremenu.


Pošto su normu preskočile samo tri atletičarke, u finale su otišle skakačice sa rezultatom 6,61 ili boljim od toga.

Upravo toliko je Španovićeva skočila na Svetskom juniorskom prvenstvu u Bidgošću, kada je osvojila zlatnu medalju.

Ovog puta je naša atletičarka, inače najmlađa od 42 učesnice takmičenja, prestupila u prve dve serije, pa je jedini rezultat zabeležila u trećoj seriji.

Po ličnom rekordu (6,65) Ivana Španović delila je četrnaesto i petnaesto mesto u grupi, a 31. i 32. mesto na spisku svih učesnica.

Među iznenađenjima dana su loši rezultati Portugalke Naide Gomeš, sa 7,12 prvog favorita grupe A, kao i Karin Melis, čijih je 6,93 treći rezultat ove sezone u istoj grupi. Iskusna Tatjana Kotova iz Rusije (njenih 7,42 najbolji rezultat od sve 42 takmičarke) i Konsepsion Montanjer iz Španije (6,89 ove sezone) takođe su potpuno podbacile.

[BANESS]

Tatjana Jelača bez rezultata


Srpska atletičarka Tatjana Jelača nije uspela da se plasira u finale bacanja koplja na Olimpijskim igrama u Pekingu.
U tri serije kvalifikacija Jelača ja napravila tri prestupa, pa je u konkurenciji 54 bacačice ostala jedna od samo dve bez zabeleženog rezultata. Osam atletičarki prebacilo je normu za finale od 61,50 metara, a najslabiji rezultat od onih koje će se boriti za medalju bio je 60,13, koliko je bacila Letonka Sinta Ozolina. Finale u ženskom bacanju koplja zakazano je za četvrtak u 13.20 po našem vremenu.


Jelača, koja je u Pekingu napunila 18 godina, otišla je na Olimpijske igre sa ličnim rekordom 58,77, postavljenim na juniorskom prvenstvu sveta u Bidgošću, gde je osvojila bronzu.

Taj skor doneo bi joj plasman na osamnaesto mesto u kvalifikacijama.

Daleko najbolje u kvalifikacijama bile su Barbora Spotakova iz Češke i Nemica Kristina Obergfol, obe preko 67 i po metara, tri i po metra dalje od najbliže rivalke.

Podbacile su Slovenka Martinka Ratej i Ukrajinke Vira Rebrik i Tetjana Ljakovič, koje su po rezultatima bile kandidati za finale.

[milenko61]

Galerija slika

Chen Xiexia postavila olimpijski rekord


Nizozemskim plivačicama zlato u štafeti 4x100 slob


Svjetski rekord američke štafete

Coventry oborila svjetski rekord na 100 m prsno


Libby Trickett zlatna na 100 metara leptir


Kitajimi zlato i svjetski rekord na 100 m prsno

[BANESS]

Argentina odbranila fudbalsko zlato


Fudbalska reprezentacija Argentine odbranila je olimpijsko zlato.
U finalu turnira u Pekingu Argentinci su pobedili nacionalnu selekciju Nigerije rezultatom 1:0. Jedini strlac bio je Anhel di Marija u 58. minutu. Bronzu na olimpijskom turniru osvojio je Brazil, koji je u petak pobedio Belgiju 3:0.

Meč na Nacionalnom stadionu u Pekingu protekao je u dominaciji Argentinaca, koji su zasluženo odbranili titulu, što nije uspelo nikom u poslednjih 40 godina.

Havijer Maskerano jedini je član ovog tima koji se zlatom okitio i u Atini, a Argentinci su čvrstom odbranom, sa samo dva primljena gola na celom turniru, došli do zlata.

Posle brojnih prilika pred oba gola jedini pogodak postignut je kadaje član Benfike Anhel di Marija u jednoj kontri fantastičnim lobom pogodio mrežu golmana Ambruzea Vanzekina.

"Belo-svetloplavi" su se tako osvetili Nigerijcima za poraz u finalu olimpijskog turnira u Atlanti 1996. godine.

[BANESS]

Aleksandar Šapić polomio nogu


Reprezentativac Srbije u vaterpolu Aleksandar Šapić teško je povredio nogu i moraće da se vrati u Beograd zbog operacije.

Šapić je u Olimpijskom selu u Pekingu pao niz stepenice i polomio fibulu desne noge u predelu iznad skočnog zgloba. Povreda je teže prirode i Šapić će morati na operaciju, zbog čega već u subotu leti u Beograd. Srpski vaterpolo biće bez najboljeg strelca u meču za olimpijsku bronzu sa Crnom Gorom, a predviđa se da će oporavak trajati nekoliko meseci.

Naš tim u petak je poražen od selekcije SAD u polufinalu rezultatom 10:5. Meč za treće mesto zakazan je za nedelju.

[BANESS]

Jos samo nedostaje Olimpijsko zlato


Cak 15 skakačica u vis suprotstavit će se u subotu u 13 sati po hrvatskom vremenu našoj najboljoj sportašici Blanki Vlašić u borbi za olimpijsko odličje. Nakon što su rukometaši izgubili od Francuske, Blanka je još jedina nada da će Hrvatska u rubrici zlato upisati barem jedinicu u Pekingu.

Iako njezin nevjerojatan pobjednički niz traje već 14 mjeseci i iako je iza nje 34 natjecanja na kojima se popela na najviše postolje, ukoliko ne osvoji medalju najsjajnijeg sjaja, Blanka će biti proglašena kao najveće hrvatsko razočaranje u Pekingu. Toga je svjesna ona sama, ali i njezin tim na čelu s trenerom Bojanom Marinovićem i ocem Joškom Vlašićem. Nakon gotovo nerealnih rezultata i apsolutne svjetske superiornosti, Blanki će se priznati samo zlato...

"Nas zanima samo medalja najsjajnijeg sjaja. Uspjeh je samo zlato nakon što je Blanka postavila ljestvicu ovako visoko. To je tako iako je i olimpijsko srebro sigurno uspjeh. No, ono u ovom trenutku nije dovoljno", rekao je Joško Vlašić.

"Došli smo po zlato"

Ako je u Sydneyju bila premlada, a u Ateni bolesna, Peking je Blankin vrhunac, međutim i tata Vlašić naglašava da se radi samo o nekoliko centimetara i letvici koja je uvijek na rubu.

"Blanka je došla po zlato koje joj objektivno pripada, no to ne znači da na toj medalji već piše njezino ime. Ona ga mora izboriti."

Nema sumnje da će joj u finalu najveća konkurencija biti ruski duo Čičerova - Sljesarenko. Potonja je u kvalifikacijama proživjela pravu dramu.

"Sljesarenko je imala velikih problema, pravu kalvariju je proživjela. Možda se zbog toga potrošila, a možda je dodatno motivirana", zaključuje Vlašić.

[BANESS]

Zasto su Olimpijske igre zakon:Pet prica koje su dirnule svijet


OLIMPIJSKE igre mnogo su više od sporta. Čak i za Hrvate, koji sami sebe vole nazivati isključivo nogometnom nacijom. Unatoč neizmjernoj ljubavi prema toj igri, od nogometa nas ipak više zanima što se to događa na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri, vjerojatno još jedinom pravom utočištu istinskog sporta. Rukometni bljesak u četvrtfinalu protiv Danaca pomeo je u čitanosti bilo koju utakmicu "Bilić boysa" i višestruko nadmašio inače nedodirljivo finale Lige prvaka.

Zašto? Iako bi svatko volio biti Cristiano Ronaldo koji u radno vrijeme u delirij baca Old Trafford, a u slobodno vozi "bijesna kola" i mijenja supermodele, prosječni čovjek negdje u svojoj suštini ipak više voli male ljude koji su preko noći postali superheroji. Na Olimpijskim igrama to je itekako moguće. Gimnastičar Filip Ude i streličarka Snježana Pejčić do prije nekoliko dana bili su potpuna enigma za 99 posto Hrvata. Danas su oni naši heroji.

Puno heroja su promovirale ove Igre, a mi vam donosimo pet herojskih priča koje su dirnule svijet i pokazale da još uvijek postoji istinski sport oko kojega se ne vrte razni sumnjivi menadžeri i ne okreću prljavi milijuni.


Medalja za poginulu suprugu

Manje je bitno što je Nijemac Matthias Steiner osvojio zlatnu medalju u dizanju utega. 144 kilograma težak div zauvijek će ostati zapamćen po gesti zbog koje je cijelom svijetu zastala knedla u grlu. Prilikom ceremonije primanja svog odličja, Steiner je sa suzama u očima u jednoj ruci držao zlatnu medalju, a u drugoj fotografiju svoje supruge Susann koja je poginula u prometnoj nesreći prije godinu dana.

"Ona je uvijek sa mnom, posebno u trenucima prije natjecanja. Ona je uvijek ovdje", objasnio je nježni div koji je svojoj supruzi na bolesničkoj postelji obećao zlatnu medalju i svoje obećanje je i izvršio.

"Nisam praznovjeran čovjek, ne vjerujem u super moći, međutim iskreno se nadam da me je vidjela dok sam osvajao ovu medalju", rekao je Steiner te ganuo tako cijeli svijet.


Za sina oboljelog od leukemije

Oksana Čusovitina, bivša gimnastičarka iz Uzbekistana prolongirala je svoju karijeru i odselila se u Njemačku kako bi uspjela sakupiti novčana sredstva za sina Alishera kojemu je dijagnosticirana leukemija prije šest godina. Tridesettrogodišnja majka u Pekingu je osvojila srebrnu medalju te je tako postala najstarijom gimnastičarkom u proteklih pedeset godina koja se okitila olimpijskim odličjem.

"Ova medalja je za mog sina. Nikad ne bih to postigla da nije bilo njega", izjavila je Oksana koja vjeruje da će njen sin pobijediti opaku bolest, a da će joj u tome pomoći i ova teško izborena medalja.


Pobijedio karcinom i postao olimpijski pobjednik

Posebno dirljiva je priča je ona nizozemskog plivačkog maratonca Maartena van der Weijdena koji je osvojio zlatnu medalju u utrci na 10 kilometara. U cijeloj priči ne bi bilo ništa neobično da Van der Weijden nije postao olimpijski pobjednik nakon što je dobio životnu bitku pobijedivši  prije nekoliko godina zloćudni karcinom.

"Kad ležiš u bolnici, osjećaš nepodnošljivu bol i toliko si umoran da ne možeš držati otvorene oči. Ne razmišljaš o sljedećem danu ili sljedećem tjednu. Samo misliš kako izdržati sljedeći sat."

"No, ta vas opaka bolest uči da postanete strpljivi, a upravo je to taktika koju sam primijenio u utrci i koja mi je donijela ovo odličje", objasnio je nizozemski heroj.


Paraolimpijka uz bok olimpijcima

I sljedeća priča dolazi iz istog sporta. Južnoafrička plivačka maratonka Natalie DuTroit završila je u Pekingu utrku na 10 kilometara iako je 2001. godine ostala bez noge koja joj je amputirana nakon prometne nesreće. Dirnula je cijeli svijet kvalificiravši se za Peking isplivavši regularnu olimpijsku normu. Utrku je na koncu završila kao odlična 16. u konačnom poretku pobijedivši mnoge "zdrave" plivačice. Nakon regularnih Igara Natalie će se fokusirati na Paraolimpijadu gdje je jedna od najvećih favoritkinja.


Naj(ne)sretniji strijelac na svijetu

Olimpijska medalja san je svakog sportaša, a kad taj san prokockate svojom dekoncentracijom čak dva puta zaredom, onda imate razloga biti zaista razočarani. Američki strijelac Matt Emmons bio je na pragu zlata u Ateni, međutim u posljednjoj je seriji zaribao tako što je zabunivši se gađao u tuđu metu što ga je stajalo odličja. Utučeni Emmons svoju je tugu odlučio zapiti u lokalnom baru gdje je sreo svoju buduću suprugu, češku reprezentativku Katerinu. Nakon što se gotovo identična situacija dogodila i u Pekingu i Amerikanac je ponovno ostao bez medalje, shvativši što se dogodilo Katerina je iz publike uletjela na borilište te zagrlila svog supruga.

"Sve se događa zbog nekog razloga. Prošli put me sudbina spojila sa mojom suprugom, a sad još uvijek ne znam zašto se ovo dogodilo. No, siguran sam da je zbog nečeg lijepog", izjavio je uplakani Emmons.

Kad su novinari u pitanje doveli Amerikančevu mentalnu snagu, supruga je čvrsto stala u njegovu obranu.

"On je jedan od najboljih strijelaca na svijetu. Nema sumnje da u sebi ima sve potrebno za pobjedu", emotivno je izjavila.

Emmons je možda jedan od najnesretnijih streličara na svijetu, međutim zasigurno je jedan od najsretnijih muškaraca na planeti.

[BANESS]

Peking je učio na greškama Atinjana


Šta će se dogoditi sa stadionima izgrađenim za OI u Pekingu? Kinezi su naučili na greškama koje su počinili Grci, organizatori Igara 2004. godine.

Priča počinje od Atine, prelepog grada, koji danas ima jedno veliko smetlište, a to je - olimpijski kompleks. Na mestu gde su se pre četiri godine takmičili najbolji sportisti sveta, danas žive beskućnici, Romi, okolina objekata služi za nelegalno odlaganje smeća.

Grčka tragedija koju je doživela Atina naterala je mnoge gradove zainteresovane za dobijanje Igara u budućnosti da dobro razmisle da li uopšte da se upuštaju u takvu avanturu. Peking to nije želeo da dopusti sebi.

Čak 21, od 22 izgrađena objekta za atinske Igre danas leže zatvorena, bez nade da će sportista ikada više kročiti tuda. Uskoro će se pretvoriti u ruine.

Atina će, pre ili kasnije, morati da potroši još milijardu dolara da sruši te građevine i pokuša da troškove nadoknadi izgradnjom stambenih objekata. Niko u Grčkoj još ne kreće u taj poduhvat. Atinjani se ježe na reč "Olimpijada", iako je to njihovo nasleđe.

Igre se, po svemu sudeći, neće vraćati u taj grad. Ili bar neće za nekoliko decenija.

Peking je imao na čijim greškama da uči, ali imao je i jednu veliku prednost. Veći je grad od Atine, ali nije imao veći broj upotrebljivih sportskih objekata. Dakle, dobijanje Igara za Peking je značio povod da se izgradi ono za čime je grad vapio.

I, Peking nije štedeo.

Svet je ostao nem kada je video borilišta, pre svega "Ptičije gnezdo" i "Vodena kocka".

Ta dva objekta i u budućnosti će biti puna do krova, jer Kina prolazi kroz pravu sportsku revoluciju. Njeni sportisti bili su najuspešniji u Pekingu i prvi put od raspada SSSR uspeli da svrgnu SAD sa čela liste po osvojenim zlatnim medaljama.

Kinezi su osvajali odličja i u sportovima za koje nismo znali da postoje u toj zemlji, dok nisu počele Igre u Pekingu.

Očekujte da će "Ptičije gnezdo" uskoro biti domaćin Svetskog prvenstva u Atletici, a da će Kina podneti kandidaturu za organizaciju fudbalskog Mondijala.

Majkl Felps i Milorad Čavić će se brzo vratiti u "Vodenu kocku", na novi obračun, bez obzira kako se zvalo to takmičenje.

I Novak Đoković će se vratiti na "Olimpijski tenis centar", jer je Peking još ranije obezbedio ulazak u kalendar ATP za 2009. godinu. Znali su ljudi da će morati da izgrade teniski kompleks, pa su shvatili da je bolje da ga ne ruše.

Gde god je Atina napravila grešku, Peking je doživeo uspeh.

Taj grad nastaviće da se razvija na krilima Igara, jer je za mnoge narode sveta odlazak u Kinu bio "tabu tema". Svi koji su bili tu tokom tih 16 dana, poželeće da se vrate da pogledaju sve još jednom, a njihove anegdote nateraće mnoge da odu po prvi put. Bar da vide taj stadion izbliza.

Možete da navijate za Tibet, ali ne možete da ne kažete - Svaka čast, Pekingu.