Prije par mjeseci napisao sam temu Nostalgija. Onda su zli momci koji se nazivaju hackerima napali naš forum i upropastili gotovo sve teme. Sad ću se pokušati malo prisjetiti iste.
U današnje vrijeme računala shvaćamo zdravo za gotovo i nekako ih sve više koristimo a sve manje primjećujemo u svakodnevnom životu. Imamo PC-e, pa mobitele, pa handheld-e, MP3 i 4 playere i još kojekakve uređaje koji su zasnovani na kompjutorskim tehnologijama. Naši prohtjevi su sve veći, i usudio bih se reći da još jedino kompjuterske tehnologije doživljavaju revolucionarne pomake. Kod većine drugih ljudskih dostignuća više nema revolucije samo evolucija.
Kad sam u serijalu Star Trek prvi puta vidio trikorder prošlo mi je kroz glavu kad ćemo mi imati tako nešto? Ma i vama je jel da? A sada smo vrlo blizu toga. Klincima 512 mb memorije u mobitelu nije dosta ( jedan komentar: Kakva je to kanta ima samo 512 mb memorije ).
Današnja generacija tridesetikoznakolko godišnjaka svoje prve računalne korake napravila je na računalima koja su bila zasnovana na osmobitnoj tehnologiji i imala 16,32,48,64 ili u najboljem slučaju 128 kb ( kilobajta, da odmah razjasnimo). Većina nas iz te generacije sjeća se sati i sati provedenih uz igre tipa Pit Stop ( otac i majka svih auto utrka ), Manic Miner ( mali rudar hodi kroz rudnike pune kojekakvih nakaza i karakonđula ), Elite ( niste čuli za Elite, sram vas može bit
),Target Renegade ( ulični fight ) Barbarian ( iz vremena kad je Arni Shwartzeneger ( valjda se tako piše ) bio hit u kinima u ulozi Conana ) pa razne dekatlone zbog kojih smo trgali joysticke, pa ih onda popravljali jerbo za druge nit smo imali para nit smo ih imali gdje kupit ( osim ako ujak ili stric nisu imali povlašteni status gastarabajtera pa dolazili kući za blagdane).
Da ne davim, ako netko ima u kakvoj šupi ili na tavanu neki Commodore ili Spectrum nek makar jednom godišnje skine prašinu s njega - zaslužio je makar to.
Commodore 64 - legendarni debeljko
Sinclair ZX Spectrum - tko se sjeća duge gumičara
Amstrad/Schneider - ove su imali samo bogatiji
Oric 64 - naše gore list ( doduše po licenci, al nema veze )
Galaksija - isto naše gore list ( proizvodio Mihajlo Pupin ako se dobro sjećam ili Ei Niš )
Orao - naš od glave do pete ( nije bio nikakav, al je bio naš ) 32 kb RAM
Vjerojatno će za kojih 20-30 godina naša djeca pričati i o nekim bjednim dvojezgrenim procesorima na taktu od tričavih par gigabajta ili na nekom nama nepojmljivom računalu komentirati patnju svojih roditelja koji nisu mogli pospremiti ni 200 filmova na kompjuter težine par kg, a oni će to vjerojatno nositi u đepu.
E pa živjeli mi i to doživjeli i nek nam je svima sa srećom.
