Ljudska civilizacija će sama sebe smaknuti ( kako je krenilo ).
Neće tribati ni asteroidi ni sunce ni ništa.
Gledan neki dan dok sam se vozio okolo, propadaju borovi i ostalo zelenilo ,suši se sve.
Borovina je obični nametnik i ničemu ne služi al ipak je bolje viditi nešta zeleno nego goli kamen.
Ali zato je nikla nova tvornica u blizini.
Jebiga, bitno je gazdama zgrnit štogod love a jebeš ekologiju i prirodu.
GODINE 1854. VELIKI POGLAVICA U WASHINGTONU PONUDIO JE KUPNJU VELIKOG
PROSTORA INDIJANSKE ZEMLJE,A INDIJANSKOM NARODU OBECAO JE REZERVAT. ODGOVOR
POGLAVICE SITLA, UBRAJA SE U NAJLJEPSE I NAJDUBLJE MISLI KOJE SU IKADA SROCENE O COVJEKOVOJ OKOLINI.
"Kako se moze kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Tako sto sasvim nam
je strano. Mi ne posjedujemo svjezinu zraka i bistrinu vode,pa kako ih
mozete kupiti? Svaki je djelic ove zemlje svet ovom narodu. Svaka blistava
borova iglica,svako zrno pjeska na rijecnom strudu,svaka maglica u tami
sume,svaka majusna buba,sveti se mislima i u zivotu moga naroda. Sokovi u
drvecu prozeti su sjecanjima na crvenog covjeka. Kada mrtvi bledoliki odu u
setnju medju zvjezde,zaboravljaju zemlju koja im je dala zivot. Nasi mrtvi
ne zaborave svoju predivnu zemlju,jer ona je mati crvenog covjeka. Dio smo
zemlje,i ona je dio nas. Mirisave su nam trave sestre; jelen,pastuh,veliki
orao-braca su nam. Stjenoviti vrhunci,socni pasnjaci,toplo ponijevo tijelo i
covjek-sve pripada istoj porodici. Kada veliki poglavica iz Washingtona
salje svoj glas da zeli kupiti nasu zemlju,previse od nas trazi. Veliki
poglavica porucuje da ce nam pronaci mjesto na kojem cemo lijepo zivjeti. On
ce nam biti otac,mi njemu djeca. Razmotrit cemo tu ponudu da kupite nasu
zemlju. Ali,nece to biti lako. Ova je nama zemlja sveta. Ova blistava
voda,sto tece brzacima i rijekama nije samo voda,vec krv nasih predaka. Ako
vam prodamo zemlju,morate se sjetiti da je ova voda sveta,morate reci svojoj
djeci da je sveta,da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje dogadjaje i
uspomene iz zivota moga naroda. Zubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su
nasa braca,utazuju nam zedj. Rijeke nose nase kanue,hrane nam djecu. Prodamo
li vam ovu zemlju,morate se sjetiti i uciti svoju djecu da su rijeke nasa a
i vasa braca. Zato rijekama morate pruziti dobrotu kakvu biste bratu
pruzili. Znamo da nas bijeli covjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje
isti kao i bilo koji drugi. On je stranac sto dojde nocu i oduzme zemlji
sve sto mu treba. Zemlja mu nije brat vec neprijatelj,kada je pokori on
krece dalje. Ostavlja za sobom grobove svojih otaca,i ne mari zbog toga.
Oduzima zemlu svojoj djeci,nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja
sto mu djecu rodi-ostaju zaboravljeni. Prema majci-zemlji i prema bratu-nebu
odnosi se kao prema stvarima sto se mogu kupiti,opljackati,prodati poput
stoke ili sjajnog nakita. Njegova ce pohlepa unistiti zemlju i zasobom
ostaviti samu pustos.
Neznam. Nas se nacin zivota razlikuje od vaseg. Od pogleda na vase
gradove crvenog covjeka zabole oci. To je mozda zato sto je crveni covjek
divlji i ne razumije stvari. U gradovima bijelog covjeka nema mirnog
kutka,nema mjesta na kojem bi se culo otvaranje lisca u proljece,ili drhtaj
krilca u musice. Mozda zato sto sam divlji-naprosto ne shvacam. Buka mi
vrijedja usi.
Sto li vrijedi zivot ako covjek ne moze cuti usamljeni krik kozoroga ili
nocnu prepirku zaba u bari? Ja sam crveni covjek i ne razumijem mnogo...
Indijanac voli meki zvuk vjetra,kad se poigrava povrsinom mocvare i miris
povjetarca,osvjezen podnevnom kisom ili borovima.
Najvece blago crvenog covjeka jeste zrak. Sve zivo dijeli siti
dah-zivotinja,drvo,covjek. Svima je taj dah potreban. Bijeli covjek kao da
ne opaza zrak koji udise. Poput nekog tko je dugo na samrti,imun je na
smrad. Prodamo li vam svoju zemlju,morate se sjetiti da nam je zrak
dragocjen,da zrak dijeli svoj dah sa svim zivotom koji odrzava. Vjetar sto
je mom djedu dao prvi dah,prihvatit ce i njegov posljednji uzdah. Ako vam
prodamo zemlju,morate je cuvati kao svetinju,kao mjesto na koje ce i bijeli
covjek moci doci da udahne vjetar,zasladjen mirisom poljskog cvijeca.
Razmotrit cemo vasu ponudu da kupite zemlju. Odlucimo li da
pristanemo,zahtjevat cu da ispunite ovaj uvjet: bijeli covjek se mora
ophoditi prema zivotinjama ovog kraja kao prema svojoj braci. Divlji sam,i
ne razumijem drugaciji zovot. Vidio sam po prerijama tisuce bufala koje je
bledoliki ostavio ustrijeljivsi ih iz jureceg vlaka. Divljak sam i ne
razumijem kako zeljezni konj iz kojeg suklja dim moze biti vazniji od
bufala,kojega mi ubijamo zato da bi prezivjeli.
Sto je covjek bez zivotinje? Kad bi zivotinja nestala,covjek bi umro od
velike usamljenosti duha. Sto god zadesi zivotinje ubrzo snadje i
covjeka,sve je na svijetu povezano.
Morat cete uciti djecu svoju da im je pod nogama pepeo nasih djedova. Da
bi postovali zemlju,kazat cete im da je zemlja bogata zivotom nasih predaka.
Morat cete uciti svoju djecu isto sto i mi ucimo svoju-da nam je zemlja
mati.
Sto snadje zemlju,snadje i njenu djecu. Pljuje li covjek na zemlju,pljuje na
sebe sama.
Zemlja ne pripada covjeku,covjek pripada zemlji,to dobro znamo. Sve je u
medjusobnoj vezi kao sto je porodica sjedinjene krvi. Sve je povezano. Nije
covjek tvorac tkanice zivota,vec samo vlakno u njoj. Sto radi sa tkanicom
cini i sa sobom.
Cak ni bijeli covjek ciji Bog kroci i govori sa njima kao prijatelj sa
prijateljem,nece izbjeci zajednickoj sudbini. Mozda smo ipak braca. Vidjet
cemo. Jedno znamo za sigurno,a to ce i bijeli covjek jednom morati shvatiti.
Nas bog je isti bog. Mozda mislite da i njega mozete posjedovati kao sto se
spremate da uzmete cijelu nasu zemlju. Ali necete.
On je bog ljudi i njogova je milost jednaka za crvenoga i za bijeloga
covjeka. Ova je zemlja njemu sve. Oskvrnuti je isto sto i prezrijeti njenog
stvoritelja. Bijelih ce ljudi nestati: mozda cak i prije no ostalih
plemena. Prljate samo svoj lezaj i jedne ce te se noci daviti u vlastitom
izmetu. U svom cete nastojanju plamtjeti u ognju boga koji vas je doveo
ovamo i nekom neobjasnjivom nakanom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim
covjekom. Takva se sudbina nama cini bijednom. Ne razumijemo zasto se ubija
bufalo,zasto se krote divlji konji,zasto je u dubini sume toliko ljudskog
vonja,zasto je pogled na zelene brijegove rastrgnut zicama sto govore. Gdje
su gustici? Nema ih vise. Gdje je orao otisao? Pravom zivljenju je kraj.
Nastupa borba za opstanak."
