I sve što život nosi > SVAŠTA

Šta piše štampa

<< < (9/10) > >>

milan58:
#######################################
   SVET  /Srbija/                   590
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
                                       
                                       
KRV (NI)JE VODA!                       
                                       
 Uprkos navodima njihovog oca Rajka da 
 je pomirio decu, Marija Serifovic i   
 njen polubrat Danijel Pavlovic, ucesnik
 rijaliti-soua Operacija trijumf  ne   
 mogu ocima da se vide! Netrpeljivost   
 izmedu njih traje godinama unazad, a   
 kulminirala je pre cetiri godine kada 
 je Danijel debitovao na festivalu     
 Pjesma mediterana, odnosno kada su     
 mediji saznali da pop zvezda ima brata
 rodenog iz vanbracne zajednice njenog 
 oca i Kragujevcanke Lidije Pavlovic.         
 Iako su po Danijelovom ucescu na       
 budvanskom festivalu tabloidi iz       
 nedelje u nedelju pisali o njegovim   
 nesuglasicama sa daleko popularnijom   
 sestrom, do dana danasnjeg ostalo je   
 nejasno sta je pravi razlog njihove   
 netrpeljivosti. Navodno, ma koliko se 
 trudila Marija nikada nije mogla da se
 pomiri sa cinjenicom da joj je otac   
 prevario majku, folk pevacicu Vericu   
 Serifovic, odnosno da prihvati Danijela
 - plod te avanture.                   
                                       
 Evrovizijska pobednica je to donekle i
 potvrdila konstatujuci svojevremeno u 
 jednim novinama da je to (Danijel)     
 dete neke davne tatine avanture , ne   
 krijuci da sa njim nema gotovo nikakav kontakt.       
 Medutim, Danijel je sa druge strane   
 ostro demantovao Marijine tvrdnje javno
 objasnivsi da se njih dvoje znaju od   
 malih nogu.  Nismo se bas intenzivno   
 druzili, ali smo odrasli u istom gradu
 - Kragujevcu, isli smo u istu skole...
                                       
 Na Marijine price da se maltene ne     
 poznajemo cu se samo nasmejati i       
 predloziti vam da pogledate njen drugi
 spot snimljen za pesmu 'Znaj da znam' u
 kome ja duskam k'o blesav. Ako tvrdi da
 do sada nismo kontaktirali, kako je   
 moguce da se ja pojavljujem u njenom   
 starom spotu? Istina, trenutno nismo u
 dobrim odnosima, a na Marijin i moj   
 sukob, izmedu ostalog, uticalo je i to
 sto je na 'Beoviziji' trebalo da       
 nastupi sa mojom pesmom 'Ljubav koja ne bledi',             
 ali je u poslednjem trenutku od       
 toga, iz samo njoj znanih razloga     
 odustala, pa sam je ja izveo na 'Pjesmi
 Mediterana'. Otada su nasi odnosi     
 zahladneli. Uprkos svemu, Mariju mnogo
 volim, mislim da je strasno perspektiv-
 na i bolim me sto se u medijima       
 ograduje od naseg srodstva , izjavio je
 Danijel za  Svet  u jeku prepucavanja sa Marijom.                           
                                       
 Kako su nove estradne intrige brzo     
 zasenile nesvakidasnju sagu o         
 netrpeljivosti sestre i brata po ocu, 
 Danijel je pao u zaborav. Reanimirala 
 ga je tek nedavno  Operacija trijumf.           
 Medutim, oboje kao da su doziveli     
 amneziju, porucujuci na sva usta,     
 Marija prvenstveno da su u sjajnim     
 odnosima. Doduse, jedno su pricali, a 
 sasvim drugo radili. Na svecanom       
 otvaranju  Akademije za zvezde  na     
 kojem su se oboje pojavili, on u       
 funkciji studenta, a ona kao jedna od 
 pop zvezda veceri, ignorisali su se  za
 sve pare , sto je samo potvrdilo sumnje
 da je prica o harmonicnim odnosima samo
 lose isceniran fol.                   
 Ne znam sta bih vam rekla... Izmedu   
 Danijela i Marije nikada nisu izbijale
 velike svade, vec su novinari od       
 najobicnijih nesuglasica pravili famu.
 To sto oni nisu najbolji drugovi i sto
 se ne vidaju svaki dan, Boze moj... Gde
 pise da moraju da budu?!               
 Meni je najvaznije da je on sada i sa 
 Marijom i sa ocem u sjajnim odnosima, a
 sta se pise, to na kraju krajeva nije 
 ni vazno , porucuje Danijelova mama   
 Lidija, drzeci se price da je izmedu   
 njenog sina i njegove polusestre sve OK...                                 
                                       
 DANIJEL NIJE GEJ!                     
                                       
 Osim zbog javnih prepucavanja sa       
 polusestrom, Danijel Pavlovic se       
 svojevremeno nasao u zizi javnosti i po
 objavljivanju paparaco fotografija na 
 kojima se grli izvesnim mladicem.     
 Sada, kada je polaznik  Akademije za   
 zvezde , ponovo je aktuelizovano       
 pitanje o njegovoj (homo)seksualnosti.   
 Medutim, majka mladanog Pavlovica ostro
 demantuje spekulacije da joj je sin   
 naklonjen istom polu...               
                                       
 Te fotografije su nastale pre nekoliko
 godina kada ga je paparaco jednog     
 tabloida uslikao kako se grli sa drugom
 koji ga je pratio na aerodrom. Napisali
 su da je moj sin gej! Zasto je cudno   
 sto je zagrlio druga?                 
                                       
 To je najnormalnija stvar na svetu!   
 Uostalom, puna mi je kuca fotografija 
 Danijela i njegove bivse devojke koju 
 je upoznao u muzickoj skoli koje su i 
 vise nego dovoljan dokaz seksualnosti 
 mog sina , porucuje Lidija.           

milan58:
 #######################################
   G L O R I A                 broj 719
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
    Marijana Marinovic                 
                                       
OLIVER U NEW YORKU                     
                                       
                                       
   Galeb trijumfirao na Manhattanu     
                                       
                                       
 Splitski pjevac uzivao je na koncertu u
 Carnegie Hallu: pjevao je, pravio     
 grimase i pricao sale, a na kraju je   
 cak i dirigirao publikom u kojoj su   
 bili brojni poznati Hrvati - Zeljko   
 Mavrovic, Zlatko Matesa, Visnja i     
 Zdravko Pevec, Neda Young...           
 Dobra vecer Hrvati i Hrvatice, good   
 evening! Dobra vecer svim dobrim       
 ljudima i hvala vam sto ste dosli. Eto,
 i ja sam se nasao ovdje, a da se nisam
 ni nadao da cu ikad biti, kod nas u   
 Dalmaciji bi rekli - vidi malega dosa'
 je pivat. Za mene je ovo velika stvar,
 za Hrvatsku velika promidzba jer ipak 
 smo u najboljoj i najpopularnijoj     
 dvorani u Americi - pozdravio je Oliver
 Dragojevic publiku u Carnegie Hallu,   
 presretan sto nastupa u cuvenoj       
 koncertnoj kuci na uglu 57 ulice i     
 Sedme avenije u New Yorku.             
 Na dan njegova koncerta karijere, kako
 su mu mnogi prognozirali, nazvanog -   
 Oliver i prijatelji - izgledalo je kao
 da su u cetvrtak na vecer Hrvati okupirali Manhattan,           
 samo da bi  dalmatinskog galeba       
 slusali na dvosatnom koncertu u       
 najvecoj od tri dvorane - Isaac Stern 
 Audiotorium u koju stane 2800 posjetitelja.                         
 - Poslovno sam u New Yorku, pa sam     
 spojio ugodno s korisnim i dosao na   
 koncert. Oliver je sjajan pjevac i     
 cijela ova prica je vrlo emotivna,     
 njegove pjesme diraju u dusu i         
 bezvremenske su - rekao je bivsi       
 boksacki as Zeljko Mavrovic.           
                                       
 On je bio samo jedan u nizu poznatih   
 Hrvata poput dizajnera Gorana Lelasa, 
 glazbenika Nenada Bacha, pjevacice     
 Tomislave Mise i njezine kceri, glumice
 Elle Mise, veleposlanice RH u         
 Washingtonu Kolinde Grabar Kitarovic,       
 TV novinara Branke Slavice i Ivice     
 Kovacevica, predsjednika HOO Zlatka   
 Matese, kolekcionarke Nede Young u     
 pratnji sina Michaela, doktorice Ive   
 Fattorini sa suprugom Tomislavom       
 Mihaljevicem i drugih, a neki su poput
 bracnog para Visnje i Zdravka Peveca   
 samo zbog koncerta doletjeli u Veliku jabuku cak iz Zagreba.                 
                                       
 - Isplatio se put zbog sjajnog koncerta
 jer nisam stala pjevati cijelo vrijeme
 - rekla je Visnja Pevec, a s njom se   
 slozila vecina posjetitelja koja nisu 
 stedjela ni grlo ni dlanove.           
                                       
 Jer, iako dvorana nije bila dupkom     
 puna, na prve taktove prve pjesme Galeb i ja,   
 publika je odusevljeno pljeskala i nije
 prestajala sve do kraja koncerta.     
 Oliver , kojeg su iz loze na prvom katu
 gledali njegovi najmiliji: supruga     
 Vesna, sin Damir i njegova djevojka   
 Vanda Puizina, bio je vrlo elegantan u
 crnom odijelu Huga Bossa s bijelom     
 kosuljom, ali i iznimno dobre volje.   
                                       
 Na pozornici na kojoj su ga pratili   
 dirigent Alan Bjelinski, gitarist Ante
 Gelo, basist Robert Vrbancic,         
 perkusionist Boris Popov, saksofonist 
 Drazen Bogdanovic, prateci vokali Teo 
 Brajcic, Brankica Brodaric, Darija     
 Hodnik-Marinkovic i Vladimir Pavelic te
 svjetske glazbene zvijezde:             
 trostruki dobitnik Grammyja - bubnjar 
 Antonio Sanchez i cuveni jazz-pijanist
 i dirigent Jason Lindner te orkestar   
 Juilliard School, 61-godisnji splitski
 glazbenik se salio, radio grimase,     
 zaplesao i na kraju cak i - dirigirao.
                                       
 - Za pocetak nam je dobro, ali mozete 
 li malo glasnije. Poslije cu otpjevati
 nesto i na engleskom, koji mi je los, 
 ali nema veze. Ipak mi znamo s turis- 
 tima - nasalio se Oliver i otpjevao   
 hitove Molitva za Magdalenu , Kad mi   
 dodes ti, Tko sam ja da ti sudim.     
                                       
 A kad je uhvatio gitaru u ruke, zasvi-
 rao  I Wanna Go Home  i porucio da je 
 njegova pokojna majka uvijek govorila 
 svugdje idi, ali se vrati doma,         
 u publici je bilo i nostalgicnih       
 suza koje su padale i kad je zasvirao 
 evergreen  Yesterday , pjesmu koja je 
 obiljezila njegovu mladost.           
                                       
 No, uskoro je publika u parteru i na   
 sva cetiri kata dvorane u Carnegie     
 Hallu ponovo bila na nogama, cim je   
 zasvirao pjesmu  U ljubav vjere nemam .
 - Upravo smo se zapalili, ali ova     
 dvorana ima stroga pravila i stanku od
 20 minuta. Vracamo se, ali drugi dio   
 nece biti dulji, jer ako se vise svira,
 onda se to posebno i placa, sto nam   
 predstavlja problem, jer smo jedva     
 skupili novac i za ovo - rekao je     
 Oliver, ocito misleci na otkazivanje   
 snimanja DVD-a s koncerta zbog troskova
 u visini od 300.000 dolara.           
 No, to nije umanjilo euforiju pratecih
 glazbenika, ali i supruge Vesne, koja 
 mu se pridruzila u stanci koncerta.   
                                       
 - Odlicno je, totalno je drukcija prica
 od pariske Olympije u kojoj je nastupio
 prije dvije godine. Ne mislim da je   
 bolja, nego je intimnija i vrlo       
 osjecajna - rekla je Vesna Dragojevic,
 koja je za vrijeme i nakon koncerta   
 primala cestitke i u Oliverovo ime.   
                                       
 Nakon hitova  Skalinada ,             
 Malinkonija ,  Oprosti mi pape ,       
 Vrime ,  Dobar dan ,  Unforgettable  i
 Nedostajes mi ti  i  Cesarice , koncert
 je zavrsio vec tradicionalnom pjesmom 
 za kraj -  Vjeruj u ljubav.           
 No, unatoc strogim pravilima organiza-
 tora u Carnegie Hallu poput zabrane fo-
 tografiranja i postivanja minutaze tra-
 janja koncerta, Oliver je izisao na bis
 i uz klavirsku pratnju Alana Bjelinskog
 odsvirao  Bez tebe , a njegovi obozava-
 telji su skljocali fotoaparatima.     
 - Zadovoljan sam, dobro smo svirali,   
 nadam se da su ljudi gustali i da sam 
 dio Meditarana barem na trenutak       
 prebacio na Manhattan - zakljucio je   
 Oliver, kojeg vec 19. listopada ceka   
 veliki koncert u Becu. A onaj, koji ce
 nakon pariske Olympije i njujorskog   
 Canregie Hallu, zasvijetliti kao jos   
 jedan dragulj u kruni njegove karijere,
 planiran je dogodine, iza ljeta, kad ce
 uz pratnju tamosnjih simfonicara       
 najvjerojatnije nastupiti u Sydney Opera Houseu.                         

milan58:
 #######################################
   GLOBUS /HR/                 broj 931
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
   Pise: Slavica Lukic                 
                                       
                                       
      Posljednji sati Ivane Hodak       
                                       
                                       
 Neposredno prije nego sto je u         
 ponedjeljak, 6. listopada, oko 11 sati
 ubijena na stubistu zgrade, ispred     
 ulaza u obiteljski stan u Ulici Pavla 
 Hatza 2, odvjetnicka pripravnica Ivana
 Hodak (26) vratila se iz Hrvatske     
 odvjetnicke komore (HOK) u Koturaskoj 
 ulici 53. Ondje je oko 10 sati dosla na
 petnaestak minuta i predala uvjerenje o
 odvjetnickom stazu te zatrazila potvrdu
 o odvjetnickoj praksi, kako bi mogla   
 pristupiti pravosudnom ispitu.           
 Globus je u posjedu snimke s jedne od 
 nadzornih kamera, koja svjedoci o     
 posljednjem satu u zivotu te nesretne 
 djevojke. Policija bi u meduvremenu   
 trebala biti i u posjedu snimki s niza
 nadzornih kamera koje su se nalazile u
 neposrednoj blizini ubojicine rute.   
 Prema tvrdnjama svjedoka, iz haustora u
 kojem je ubijena Ivana Hodak istrcao je
 muskarac u sivoj jakni i krenuo prema 
 sredisnjem gradskom trgu. Na tom putu 
 nalaze se najmanje tri ili cetiri     
 kamere koje su trebale zabiljeziti lice
 nemaskiranoga muskarca (ispred zgrade 
 generala Vladimira Zagorca u Ulici     
 Pavla Hatza 1, ispred mjenjacnice u   
 istoj ulici nekoliko ulaza dalje,     
 ispred zgrade Ministarstva vanjskih   
 poslova i europskih integracija na Trgu       
 Nikola Subica Zrinskog 7, te ispred   
 japanskog veleposlanstva u Ulici Rudera Boskovica 2).                         
                                       
 UGROZEN POSAO                         
                                       
 Ivana Hodak, koja je kao pripravnica   
 radila u odvjetnickom uredu svoga oca 
 Zvonimira Hodaka, u Zvonimirovoj ulici
 49, imala je velikih profesionalnih   
 ambicija i posljednja tri mjeseca     
 marljivo je ucila za pravosudni ispit,
 koji je trebala polagati u prosincu.   
 Osim ucenja, u posljednja tri mjeseca 
 privatni zivot Ivane Hodak bio je prilicno stresan.           
 Tijekom ljeta napustila je svog       
 dotadasnjeg decka Ivora Vucelica, od   
 srpnja 2007. clana Uprave Adriatica.   
 neta (do tada je bio kadrovski direktor
 u Agrokoru), iz ugledne zagrebacke     
 lijecnicke obitelji, koji je javnosti 
 najpoznatiji po kratkotrajnom braku sa
 starletom Lanom Pavic i medijskom     
 aferom koja se izrodila u povodu       
 njihove rastave. Veza Ivane Hodak i   
 Ivora Vucelica navodno dulje vrijeme   
 nije funkcionirala, te se vec godinu   
 dana nagadalo o njihovu prekidu. Novu 
 vezu zapocela je tijekom kolovoza u   
 Bolu na Bracu, gdje obitelj Hodak ima 
 vikendicu, s odvjetnikom Ljubom       
 Pavasovicem Viskovicem, koji, izmedu   
 ostalih, zastupa Hrvoja i Novicu Petraca.       
 Njihova veza nasla se na velikoj kusnji
 pocetkom rujna, nakon velikog teksta u
 Nacionalu, u kojem se tvrdilo da je   
 Ivana Hodak, zaljubivsi se u Ljubu     
 Pavasovica Viskovica, mozda ugrozila   
 posao vrijedan 300 milijuna kuna! U   
 tekstu se nagadalo kako njen bivsi     
 decko Ivor Vucelic, kao neformalni     
 zastupnik Toncija Huljica, kod         
 Zvonimira Hodaka lobira da odvjetnikov
 klijent, umirovljeni general Vladimir 
 Zagorec, sve svoje gradevinske poslove
 u Hrvatskoj proda poznatom splitskom skladatelju i producentu.     
 U svim pricama oko Zagorca uvijek se   
 spominju velike svote novca, pa se tako
 govorilo i da je Zagorec puna tri     
 mjeseca razmisljao hoce li umjesto     
 Kresimira Krsnika angazirati Hodaka,   
 jer je ovaj za preuzimanje obrane     
 navodno trazio cak 250 tisuca eura.   
                                       
 PUT U AMSTERDAM                       
                                       
 Ivana Hodak i Ljubo Pavasovic Viskovic
 prosloga su cetvrtka, 2. listopada, na
 dva dana otputovali u Amsterdam na     
 romanticni vikend. Mozda kako bi       
 izgladili moguce napetosti u svojoj ljubavnoj vezi.   
 Uoci puta, u mjenjacnici, nekoliko     
 ulaza dalje od zgrade u Ulici Pavla   
 Hatza gdje je zivjela s roditeljima,   
 Ivana Hodak kupila je manju kolicinu engleskih funti.                       
 Odmah po povratku iz Amsterdama u     
 Zagreb, u subotu 4. listopada poslije 
 podne, Ivana Hodak gotovo tri sata bila
 je na rucku s novinarkom HTV-a Ivanom 
 Sikic, bivsom djevojkom Davora Zecevica
 Zeca. Zecevic je ubijen prije godinu   
 dana, a bio je pripadnik tzv. knezijske
 zlocinacke organizacije. Ivana Hodak   
 je, pak, zajedno s deckom Ljubom       
 Pavasovicem Viskovicem, prije dva     
 tjedna bila u dvorcu Golubovec na     
 vjencanju Ivane Sikic i sibenskog     
 poduzetnika Joska Kovaca, suvlasnika   
 mondenog zagrebackog okupljalista Khala
 i direktora kreditnih poslova u  Karlovackoj banci.       
 Ivana Sikic bila je prijateljica s     
 ubijenom Ivanom Hodak, a veliki       
 prijatelj joj je i njezin decko Ljubo 
 Pavasovic Viskovic. Upravo je Ljubo   
 Pavasovic Viskovic prvi dosao po Ivanu
 Sikic nakon sto joj je lani u prosincu
 na rukama umro tadasnji decko Davor   
 Zecevic, koji je ubijen ispred njihova
 stana iz snajperske puske.             
 Ivana Hodak i Ivana Sikic bile su dio 
 istog, sireg drustva, tzv. zagrebacke 
 zlatne mladezi, kojem pripadaju djeca 
 poznatih Hrvata, poput Frana Olujica   
 (sin odvjetnika Zeljka Olujica), Josipa
 Selendica (sin poduzetnika Zeljka     
 Selendica), Novice Petraca (sin       
 osudenog i zatvorenog Hrvoja Petraca),     
 Danijela Sterna (sin poduzetnika i     
 bivseg ministra Davora Sterna), Davora
 Bienenfelda (sin poduzetnika Jakova   
 Bienenfelda)... S posljednjom dvojicom,
 Sternom i Bienenfeldom, Ivana Hodak   
 bila je ranije i u ljubavnim vezama   
 (prvo s Bienenfeldom 2,5 godine, a     
 zatim sa Sternom cetiri godine,       
 zajedno su i zivjeli u njegovu stanu u
 urbanoj vili u ulici Sljivik). U zadnje
 vrijeme Ivana Hodak povukla se iz tog 
 drustva i najvise slobodnog vremena   
 provodila je s najboljom prijateljicom,
 glumicom Jelenom Percin, kceri poznatog
 dubrovacko-zagrebackog ugostitelja Zdravka Percina.       
 Iako vecina medija nagada kako je     
 smrtno ranjenu Ivanu Hodak na stubistu
 zgrade gdje zive prva nasla njezina   
 majka, bivsa Tudmanova ministrica i   
 bivsa potpredsjednica Vlade Ljerka     
 Mintas Hodak, po drugoj verziji prva je
 njezino bezivotno tijelo ugledala     
 imucna zagrebacka poduzetnica Sanja   
 Duggan, koja zivi u istoj zgradi gdje i
 Hodakovi, u stanu koji glasi na njezina
 muza Franu Barbierija, ispred kojega je Ivana Hodak ubijena.       
           
 SMJENE I IMENOVANJA U VLASTI           
                                       
 Krah sigurnosnog sustava               
 Smjenama u vladi i MUP-u, koje su     
 uslijedile samo nekoliko sati nakon   
 ubojstva, prethodio je dramaticni     
 telefonski razgovor sefa drzave       
 Stjepana Mesica i premijera Ive       
 Sanadera. Mesic, koji se nalazio u     
 francuskom Avianu, je sa Sanaderom     
 usuglasio smjene ministrice pravosuda 
 Ane Lovrin, ministra unutarnjih poslova
 Berislava Roncevica i ravnatelja policije Marijan Benka.   
 Na poziciju ministra pravosuda imenovan
 je Ivan Simonovic, Roncevicevo mjesto 
 preuzeo je bivsi sef SOA-e Tomislav   
 Karamarko, a ravnateljem policije     
 postao je Vladimir Faber. Mesic je od 
 Sanadera zatrazio da se po hitnom     
 postupku u hrvatsko zakonodavstvo     
 inkorporira model takozvanih RICO     
 propisa (Racketeer-Influenced and     
 Corrupt Organization Act). Takvi su   
 zakoni pocetkom sedamdesetih godina u 
 SAD-u omogucili obracun americkog     
 pravosuda s mafijom, znacajno povecavsi
 ovlasti tuziteljima i policiji. I     
 imenovanje Tomislava Karamarka moze se
 tumaciti kao Sanaderovo ispunjenje     
 Mesicevih zahtjeva, jer je upravo     
 predsjednik drzave dosad snazno       
 podrzavao dolazak i opstanak Karamarka
 na vrhu obavjestajne sluzbe.           
 Dolazak Ivana Simonovica na celo       
 ministarstva pravosuda predstavlja     
 veliko iznenadenje, jer taj neovisni   
 ekspert i nije omiljen u dijelu HDZ-a.
 Jos vece cudenje izaziva imenovanje   
 Vladimira Fabera, koji je bio je na   
 udaru dosadasnjeg ministra Roncevica, a
 zahladio je i odnose s prethodnikom Benkom.                               
                                       
 Na mjesto sefa obavjestajne sluzbe SOA-
 e imenovan je dosadasnji Karamarkov   
 zamjenik Josip Buljevic. Taj je       
 obavjestajac u medijima bio oznacen kao
 "lovac na Petraca i Gotovinu".         

milan58:
#######################################
   V R E M E                  broj 928 
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
  p pise: Dragoljub Zarkovic           
 Zoom:                                 
Stanje nacije i druge bolestine - Noz u
 leda, trn u peti, kamen u bubregu i sto dana vlade                             
                                       
                                       
 Cinjenica je da je Srbija, nakon       
 decenija gubitnicke izolovanosti i     
 samoubilacke samoizolovanosti, pobedila
 na nekakvom glasanju i to, ruku na     
 srce, ubedljivo. Ta vrsta samospoznaje
 o drzavnom dostojanstvu ne bi smela   
 biti olako pomucena, a jeste.         
               
 Kako se Vuk Jeremic radovao: Imamo li 
 prava na osmeh                         
                                       
 Najnamrgodeniji mrgudi, tumaci         
 svakolike srpske zbilje i srpskih     
 neozbiljnosti, zameraju Vuku Jeremicu,
 ministru spoljnih poslova Srbije, sto 
 se onako, da kazem decacki, radovao   
 povoljnom ishodu glasanja na sednici   
 Generalne skupstine Ujedinjenih nacija
 kojim je odluceno da se od Medunarodnog
 suda pravde trazi misljenje o pravnoj 
 utemeljenosti kosovske nezavisnosti.   
 Odmah da kazem da je Jeremicev         
 trijumfalizam, izrazen visoko         
 podignutim rukama i jos sirim osmehom,
 meni bio simpatican.                   
 Mozda je Jeremic to doziveo kao licni 
 uspeh, mozda je u pitanju katarzicni   
 trenutak posle visemesecne napetosti u
 borbi za jedan koncept koji je, gotovo
 podjednako, bio osporavan spolja i     
 iznutra, mozda je to licilo na dernek 
 ucesnika Sabora u Guci, mozda to, ni   
 izdaleka, nije licilo na ono cuveno   
 Hruscovljevo lupanje cipelom u istoj   
 njujorskoj sali gde je Jeremic odbio da
 diplomatski hladno i suzdrzano primi   
 blagovest sa semafora, mozda tu sliku 
 razdraganosti nije video niko osim     
 konzumenata domacih medija, mozda sve 
 to, ispostavice se na tuznom kraju     
 price, ne vredi pisljiva boba, ali     
 ostaje cinjenica da je Srbija, nakon   
 decenija gubitnicke izolovanosti i     
 samoubilacke samoizolovanosti, pobedila
 na nekakvom glasanju i to, ruku na srce, ubedljivo.       
 Detalje o tome, kao i reakcije na     
 detalje, citalac ce pronaci u         
 tekstovima koji slede na narednim     
 stranicama ovog broja "Vremena".       
 Cinjenicu o tome da je vecina sveta   
 podrzala nesto sto je Srbija           
 predlozila, makar predlog bio opste   
 mesto do one mere kada je teze predlog
 odbiti nego ga prihvatiti, ne bi smelo
 da umanji ni crnogorsko,               
 milodukanovicko, ekspresno priznavanje
 Kosova, sto je sat nakon objave vesti 
 euforicni slavljenik prve srpske       
 diplomatske pobede od 1945. naovamo   
 okarakterisao kao zabijanje "noza u leda".         
 Milo Dukanovic, covek koji vec 20     
 godina balansira, uspesno, na Zutoj   
 gredi, najbolje zna cije je secivo bilo
 pod njegovim grlom. Dan pre priznavanja
 Kosova za suseda, njegovi su glasali u
 Ujedinjenim nacijama za srpski predlog.
 U paketu s Makedonijom, koja je barem 
 bila uzdrzana na glasanju o srpskoj   
 rezoluciji, istog dana s par sati     
 proceduralne razlike, zatvoren je vazan
 simbolicki krug: sve drzave bivse     
 Jugoslavije priznale su Kosovo, izuzev
 Bosne, koja, inace, ima probleme i sa 
 sopstvenim samopriznanjem i, otvoreno 
 receno, ustavno je neodgovorna i samim
 tim nepodlozna pritisku cija snaga     
 obicno pociva na moci da se pise jednoj
 adresi i da se okrene jedan broj  telefona.         
 Tamjan i suzavac: Protiv cega se       
 demonstrira u Crnoj Gori               
                                       
 U Crnoj Gori izbile su demonstracije   
 koje se ne naziru kao autentican otpor
 jednom poprilicno licnom rezimu. Dokle
 god su one bazirane na mitskoj ideji o
 srpstvu, izdaji i bratstvu, guslarskom
 opevanju cojstva i junastva, a rezak   
 miris tamjana bude suzbijan smradom   
 suzavca, za Dukanovica ce to biti tek 
 "trn u peti", a daleko je to, u smislu
 povreda, od noza u ledima. U Briselu   
 vec kruzi saljiva anegdota da je Crna 
 Gora najbliza Evropskoj uniji jer je   
 koruptivno neporocna i takva ce ostati
 dok su "noz i pogaca" u istoj ruci.       
 Evropske birokrate znaju s kim imaju   
 posla i zasto se u Crnoj Gori ne       
 otvaraju pitanja koja zatvaraju i vrata
 onih koji su vec pristupili evropskom klubu.                                 
 Naime, koncentracija para i moci sve je
 veca u sve manjem broju ruku a         
 najnovija volsebno istaknuta poternica
 za svercerima duvana, dan-dva uoci     
 "racionalne odluke" crnogorske vlade o
 priznavanju Kosova predstavlja u stvari
 obelodanjivanje spiska clanova upravnog
 odbora drzave - preduzeca koje je     
 zainteresovano za svoje akcije.       
 Dukanovica stiti imunitet, ali sve     
 druge stiti samo Dukanovic, dok       
 predsedava firmi, i iz te vrste       
 simbioze, da su jedni bez drugih nista,
 rodena je "racionalnost" koja bruka zdrav razum.     
 Malo ko bi, naime, Crnoj Gori zamerio u
 tolikoj meri da je pre glasanja u     
 Ujedinjenim nacijama priznala Kosovo, a
 sada ih niko nece oprati od optuzbe za
 klijentelisticki odnos prema Vasingtonu
 i delu saveznika ove sile, kad od jutra
 do povecerja donesu dve odluke - da   
 glasaju za ono cemu se Jeremic radovao
 i da ga posle toliko rastuze.         
 Zirafa i voz: Sto dana je proslo, sta 
 ce, bre, biti sutra.                   
 Ova "senka na plucima", da ostanemo   
 nekako u dijagnostickom stilu         
 prikazivanja ovonedeljnih zbivanja,   
 pojavila se u jeku proslave,           
 obelezavanja, ili sta vec, prvih sto   
 dana vlade Mirka Cvetkovica.           
 Ovaj je sopstvenoj vladi dao cistu     
 "peticu", ali je bilo ocigledno da se 
 salio. Aleksandar Vulin, testamentarni
 naslednik izumrlog JUL-a i neumrle     
 ideje komunizma, u nekakvoj novinskoj 
 anketi, toj istoj vladi dao je "nulu" i
 ocigledno je da se nije salio. Istina 
 je, kako obicno biva, negde na sredini.
                                       
 Prvih sto dana vlade, kao oni macici iz
 poslovice, mogu u vodu da se bace.     
 U tih sto dana svet se toliko promenio
 da se niko ne pita sta je bilo u       
 prethodnih sto dana, vec se pita sta ce biti - sutra.                         
                                       
 I o tome ce sa naci ponesto u ovom     
 broju "Vremena", ali ovde valja istaci
 jos jedan usud srpske politike.         
 Dok smo bili protiv celog sveta, a i on
 protiv nas, bilo je prosperiteta,     
 jevtinih kredita, investicione gladi, 
 osvajanja novih trzista, a sada kada bi
 nekako da se pomirimo sa svetom i kad,
 na kraju, pobedimo na nekom glasanju, 
 sve je obrnuto. Kriza drma trzista,   
 novac je sve skuplji, investitori uzdrzaniji...                         
 To ce biti glavni izazov za vladu.     
 Odrzati makroekonomsku stabilnost i   
 obezbediti razvojnu komponentu vredno 
 je Nobelove nagrade, a, ruku na srce, 
 niko mi od onih sto o tome brinu ne   
 lici na nobelovca. Ova vlada koja je   
 dunula u sto svecica na torti od dve   
 tanke kore ima "kamen u bubregu", a   
 poznato je da to izaziva nesnosne bolove.   
 Pun sam razumevanja. Oni su u poziciji
 koju pominje madarska poslovica, a i ja
 sam je barem jednom pomenuo - evo ti   
 nista i drzi ga dobro.                 
 Jos su, pritisnuti koalicionim         
 kompromisima, napravili troskadzijski 
 rebalans budzeta za ovu godinu, a     
 nemaju snage da to zaustave. Pitanje   
 je, koje sam takode postavio, da li su
 sile koje su ih spojile u koaliciji   
 jace od interesa da se zadrze na vlasti
 i mogu li, sada i odmah, simbolicki, da
 odustanu od kupovine one mitske zirafe
 za jagodinski zooloski vrt, mada,     
 licno, ne mislim da je to promasena investicija.     
 Premijer koji je sebe castio "peticom"
 objasnjavao je pre neki dan da je to s
 javnom potrosnjom kao kocenje voza. Ne
 ide odjednom. Dug je zaustavni trag.   
 Sila inercije je jaka.                 

milan58:
 #######################################
   START BiH                   broj 257
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
   Pise: Semir Mujkic                   
Obrazovanje: Najbolji studenti         
 univerziteta u Sarajevu Sampioni znanja              
                                       
                                       
 Nekoliko dana prije svecanog           
 proglasenja najboljih studenata       
 Univerziteta u Sarajevu, predstavljamo
 vam pet natprosjecnih studenata. Milan
 Lucic je pijanista za cistu desetku,   
 Dino Oglic jedva stize raditi nekoliko
 poslova, Lejla Hadzimejlic poigrala se
 sa jednim od najtezih studija, Almi   
 Uzicanin se posao sam ponudio, a Amer 
 Avdic jos uvijek se nije zasitio  najboljih ocjena     
 Vise od 6.000 diplomiranih studenata   
 Univerziteta u Sarajevu 18. oktobra ce
 na svecanoj ceremoniji dobiti svoje   
 diplome. Posebna priznanja dobit ce 25
 najboljih studenata Sarajevskog       
 univerziteta. Njih troje imaju prosjek
 ocjena po deset i svi su se vec       
 zaposlili. Dino Oglic, jedan od dvoje 
 studenata Prirodno-matematickog       
 fakulteta sa prosjekom deset, nije imao
 problema da pronade posao, tacnije tri posla.                                 
 - Prilikom zaposlenja nisam imao       
 problema, bitna je bila samo moja     
 sposobnost da se prilagodim, te moje steceno znanje.       
 Trenutno sam uposlen kao software     
 developer u kompaniji AtlantBH, a radim
 kao spoljni saradnik na SSST-u         
 (Sarajevo School of Science and       
 Technology op.a.), te kao predavac za 
 mlade matematicare Sarajevo koledza - 
 kaze Oglic.                           
 Naporan rad i odricanje               
 Skromnoj visoj asistentici na         
 Elektrotehnickom fakultetu Lejli       
 Hadzimejlic prosjek od 10 pokvarile su
 dvije devetke, najlosije ocjene tokom 
 cijelog studija. Sve ispite, osim dva 
 parcijalna, polagala je iz prve.       
                                       
 - Kolege su me dugo nagovarale da     
 ponistim devetke, ali ja to nisam htjela - kaze Lejla.       
 Vec nakon trece godine ona je postala 
 moderator na jednom od najtezih       
 fakulteta. Danas je visi asistent i   
 upisala je postdiplomski studij.       
 Svecana dodjela diploma bit ce slag na
 tortu nakon pet godina napornog rada i ucenja.                               
                                       
 Za Amera Avdica, diplomiranog inzinjera
 masinstva sa prosjekom 9,7, skolovanje
 nije zavrseno ali je dodjela diploma nagrada za ulozeni trud.               
                                       
 - Posebno sretan trenutak, prije svega
 zbog mojih roditelja od kojih sam imao
 punu podrsku, i cinjenice da je ipak   
 svaki trud cijenjen i nagraden - kaze 
 Avdic i objasnjava koliko je odricanja potrebno za uspjeh:     
 - Da bi se postigao uspjeh neophodan je
 svakodnevni rad, odnosno na vrijeme   
 odgovoriti postavljenim zadacima i     
 obavezama i to je formula za uspjeh.   
 Takoder, treba znati racionalno       
 rasporediti vrijeme, a ako se to uradi,
 onda se nade vremena za film, knjigu i
 izlazak. Odricanja je bilo, ali kada se
 postavi i odredi prioritet, odricanja 
 nisu teska jer u nekom vremenskom     
 periodu propusteno se moze nadoknaditi.
                                       
 Cista desetka                         
 Biti najbolji student univerziteta za 
 nekoga je mozda vrhunac, ali za Milana
 Lucica to je tek dobar temelj. Nece   
 napustati Muzicku akademiju gdje vec   
 radi a 18. oktobar, kada ce dobiti     
 priznanje za najboljeg studenta       
 Univerziteta je za njega izuzetna cast.
 Podrsku nadleznih imao je tokom       
 studija, ali on kaze da toga ipak nedostaje.                             
                                       
 - Treba nam vise stipendija za vise   
 studenata. Treba nam svjeze krvi -objasnjava Milan.                     
                                       
 Kada zavrsi postdiplomski studij i     
 iscrpi sve izvore znanja u BiH Milan   
 planira otici u inostranstvo i tamo   
 usavrsiti svoje umijece sviranja       
 klavira te se nakon toga vratiti u BiH.
                                       
 Ni Alma Uzicanin, diplomirana pravnica
 iz Tuzle, ne moze zamisliti svoj zivot van BiH.   
 - Veliki sam patriota - kaze Alma koja
 je uvijek mastala da postane sudija:   
                                       
 - Uvijek sam govorila, kada porastem bit cu sudija.                         
                                       
 Za nju je pronalazak posla sve osim   
 tezak. Ustvari, ona ga nije ni morala 
 traziti. Posao je trazio nju. n       
                                       
 3. Dino Oglic, Prirodno-matematicki   
 fakultet: Uspjeh ima svoju cijenu     
 Jedan od tri diplomirana studenta sa   
 prosjekom ocjena deset, Dino Oglic, na
 drugoj je godini postiplomskog studija,
 smjer teorijske kompjuterske nauke.       
 Zavrsio je Tursko-bosanski koledz u   
 Sarajevu gdje je bio ucenik generacije
 i izvrsno govori engleski, turski i   
 talijanski jezik. U svom akademskom   
 usponu nagradivan je vise od 15 puta a
 najznacajnije nagrade su pobjede na   
 kantonalnim takmicenjima iz matematike
 tri puta, federalnom jednom, pohvala na
 olimpijadi iz matematike u Tokiju te   
 ucesce na olimpijadama u Washingtonu,Glasgowu i Tokiju.                     
 Sve mu je to, kaze, ostavljalo dovoljno vremena i za drustvo.                 
 - Ni u jednom trenutku nisam           
 zapostavljao drustvo i uspijevao sam   
 ostaviti dovoljno prostora za zabavu i
 druzenje - kaze Oglic i savjetuje     
 sadasnjim i buducim studentima kako da se ponasaju:   
 - Prvo bih savjetovao pazljiv odabir   
 fakulteta, to bi trebala biti         
 disciplina u kojoj uzivaju i vide svoju
 buducnost, a onda proces ucenja nije toliko naporan.                       
                                       
 Na pitanje koliko se morao zrtvovati da
 bude najbolji, Oglic odgovara zagonetno
 da sve ima svoju cijenu...             
                                       
 Zahalan roditeljima i prof. Hasanu     
 Jamaku, Oglic ima jasan cilj i viziju svoje buducnosti.                     
                                       
 - U ovom trenutku primarni cilj mi     
 predstavlja zavrsetak magistarskog     
 studija i upis doktorskog studija.     
 Nastojat cu da nastavim sa obrazovanjem
 i unapredenjem svojih sposobnosti.               
 Ucestvovat cu u skolovanju i           
 pripremanju mladih matematicara -     
 talenata, za medunarodne matematicke   
 olimpijade, unapredivati njihove       
 kvalitete i znanja (pomagati drzavu na taj nacin).                           
                                       
 7. Amer Avdic, Masinski fakultet:     
 Besprijekoran ucenik osnovne skole i   
 Druge gimnazije u Sarajevu, Amer Avdic
 za tehnicke nauke opredijelio se jos u
 srednjoj skoli kada je izabrao         
 matematicki smjer. Masinski fakultet   
 izabrao je zbog znanja kojeg je mogao  primijeniti.   
 - U okviru ponudenog nastavnog plana i
 programa bilo je vidljivo da se nudi   
 obrazovanje koje je primjenjivo kako u
 privredi tako i sire, odnosno da takvo
 steceno znanje ima siroku primjenu. Kao
 drugi razlog mog opredjeljenja za     
 Masinski fakultet je i to sto je to   
 Fakultet sa tradicijom i sto je zvanje
 masinskog inzenjera cijenjeno i trazeno- objasnjava Avdic.                   
                                       
 Jos uvijek se nije zaposlio jer zeli   
 nastaviti skolovanje na postdiplomskom
 studiju. Svjestan je da i to znaci     
 zrtvovanje, medutim od toga je jaca   
 njegova zelja da bude najbolji a i     
 osjecaj da propusta druge stvari zbog 
 skolovanja mu je poznat.               
 - Isplatilo se ispuniti sve obaveze na
 vrijeme jer to daje vise opcija za     
 buducnost, a jos uvijek sam dovoljno   
 mlad da propusteno mogu nadoknaditi.   
                                       
 Iako bi njegovo znanje znale koristiti
 i pozeljele i razvijene drzave, Amer   
 zeli ostati u BiH i nada se da ce     
 uskoro moci uraditi nesto za svoju  drzavu.                               
                                       
 Lejla Hadzimejlic, Elektrotehnicki fakultet:                             
 Lejla Hadzimejlic, rodena Visocanka, u
 srednjoj skoli je imala prosjek pet ali
 ipak nije bila ucenik generacije.                 
 Nadoknadila je to na izuzetno         
 zahtjevnom Elektrotehnickom fakultetu 
 gdje je zvanicno najbolji student sa   
 prosjekom 9,95. Ovaj fakultet je bio logican izbor.                         
                                       
 - U mojoj familiji su na tehnicke     
 fakultete isli otac, amidza, brat, a i
 sestra je upisala. Tata nas je ucio da
 je to zanimljivo. Za diplomirane       
 elektrotehnicare ima puno posla,       
 pogotovo moj smjer automatika a i posao
 je siguran - kaze Lejla, danas visi   
 asistent i postdiplomac na ETF-u.     
 Kaze kako je izabrala akademsku       
 karijeru i da zeli doktorirati odmah   
 nakon zavrsenog postdiplomskog studija.   
 Iz svojih nedavnih studentskih dana   
 najradije se sjeca prvih ispita, treme
 i slavlja nakon polozenog ispita. Za   
 sebe kaze da nije streber koji uci svaki dan.                             
                                       
 - Nije vazno koliko i kako ucis, vec   
 koliko si skoncentrisan na to. Ne treba
 propustati predavanja i treba slusati 
 pazljivo. U tome je fazon - kaze Lejla
 i dodaje da se nije morala odricati   
 nicega tokom studija.                 
                                       
 Pomoc od drzave je tokom studija       
 dobijala kao stipendiju nekoliko puta.
 Jos uvijek od nje niko nije trazio da 
 ona pomogne drzavi, a ona i njene     
 kolege to svakako mogu.               
 5. Alma Uzicanin, Pravni fakultet: U   
 zivotu sam do sada ostvarila sve sto sam htjela                             
 Najbolji ovogodisnji diplomirani       
 student Pravnog fakulteta u Sarajevu je
 Tuzlanka Alma Uzicanin sa prosjekom   
 9,82. Kaze da se i sama iznenadila kada
 su joj rekli da od svih studenata ovog
 fakulteta iz Sarajeva, Tuzle i Zenice 
 bas ona ima najbolje ocjene. Tokom     
 cetverogodisnjeg studija Alma nije pala
 niti na jednom ispitu. Prosjek joj     
 kvare jedna osmica i dvije devetke ali
 nikada ih nije htjela popravljati.     
 Pravo je njen drugi izbor.               
 - Zeljela sam upisati Medicinu ali su 
 me roditelji odgovorili jer traje sest
 godina. Upisala sam Pravo jer zelim   
 biti sudija - kaze Alma koja se bez   
 problema zaposlila a nije cak ni  trazila posao:                         
                                       
 - Predsjednik Opcinskog suda u Tuzli je
 znao za moj prosjek i zvao me da dodem
 raditi. Nisam se stigla ni odmoriti od
 studija. Sada sam pripravnik volonter.
 Treba li napominjati da je vec upisala
 postdiplomski studij a doktorat je za 
 Almu samo pitanje vremena. Akademska   
 karijera ce se, kaze Alma, odlicno     
 slagati sa poslom sudije. Cini se da   
 Tuzla najvise brine o svojim studentima
 pa novac tokom studija za one sa       
 prosjekom vecim od devet nije problem.         
 - Kada sam studirala imala sam novca   
 koliko danas zaradujem. Dobijala sam   
 stipendije od Opcine i Kantona a       
 Univerzitet je godisnje davao 1.000   
 maraka bespovratnog kredita. Uz to sam
 imala i danas imam besplatnu kartu za 
 gradski prevoz - kaze Alma i dodaje da
 je veliki patriota i da joj je zao jer
 drustvo ne koristi potencijale mladih uspjesnih studenata.                   
                                       
 Sa studija se sjeca samo lijepih       
 stvari, druzenja sa prijateljima i     
 ekskurzije u Spaniji. Dan svecane     
 dodjele diplome zeli pokloniti roditeljima.     
 - To je nesto veliko, biti najbolji   
 student svog fakulteta. Nisam to mogla
 ni sanjati. Drago mi je da ce moji     
 roditelji doci. Zelim im pokloniti taj
 dan. Mislim da im se nikada necu       
 uspjesno oduziti - objasnjava Alma koja
 je u zivotu do sada ostvarila sve sto je pozeljela.                         
 1. Milan Lucic, Muzicka akademija: Bez
 pogresno odsvirane note               
 Studij najboljeg studenta Sarajevkog   
 univerziteta Milana Lucica podsjeca na
 koncert bez pogresno odsvirane note.   
 Nije bilo nepolozenog ispita niti     
 ocjene osim desetke. Nakon osnovne i   
 srednje skole u Novom Travniku Milan je
 u Sarajevu 2003. upisao Muzicku       
 akademiju, odsjek za klavir.             
 Uz puno nastupa u BiH i inostranstvu te
 ponekad i sedam sati vjezbanja dnevno,
 nije mu ostajalo mnogo vremena za drustvo.                               
 - Kada radis ono sto volis, onda to   
 nije problem - objasnjava Milan,       
 postdiplomac i umjetnicki saradnik Akademije.                             
 Danas svira svaki dan po cetiri sata i
 kaze da je to na kraju jedino bitno.   
 - U ovom zanimanju je diploma samo     
 dobra propusnica. Moras na klaviru     
 pokazati sta znas. To je jedino bitno.
 Uziva izvoditi djela iz perioda       
 romantizma, posebno Sumana, Bramsa i   
 Suberta. Nakon postdiplomskog studija u
 Sarajevu zeli otici vani i dalje se usavrsavati.                           
 - Mlad sam, preda mnom je buducnost.   
 Ovo je tek pocetak.               

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

[*] Prethodna strana

Idi na punu verziju