Molim vas da se prijavite ili se registrujete.
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije

VLADIX SAT forum

29.03.2024. 07:50:38
Vijesti: Sve što Vam treba, tu smo mi !

Autor Tema: Multicore zahteva preradu OS  (Pročitano 1291 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže panter666

  • Globalni moderator
  • Super clan
  • *
  • Poruke: 2025
  • Like: +36/-0
  • Pol: Muškarac

Multicore zahteva preradu OS
« poslato: 27.03.2010. 15:14:03 »


Kako proizvođači čipova nastavljaju da uvećavaju broj jezgara koje uključuju u svaku novu generaciju svojih procesora, možda je vreme da se razmisli o promeni osnovne arhitekture današnjih operativnih sistema, smatra Dave Probet, arhitekta jezgra u okviru odeljenja za Windows jezgro operativnog sistema pri kompaniji Microsoft.

Trenutni pristup sputavanja snage multicore procesora je komplikovan i ne potpuno uspešan, smatra Probet. Ključ problema može da bude ne u trošenju mnogo energije kada je u pitanju promena tehnika kao što je paralelno programiranje, već razišljanje o osnovnim apstrakcijama koje će biti načinjene u sistemu operativnih sistema. Današnji računari ne izvlače dovoljno performansi iz svojih multicore čipova, navodi Probet.

Zašto bi korisnici sa postojanjem svog paralelnog hardvera u okviru jednog računara i dalje čekali da računar izvrši neki zadatak, pita on. Probet je napravio prezentaciju kako on vidi rešenje ovog problema na Univerzitetu države Ilinois u okviru kampanje Universal Parallel Computing istraživačkog centra.

Probet je deo tima koji radi na sledećoj generaciji Windows-a, iako navodi da ideje u njegovom govoru ne predstavljaju ono na čemu on i njegov tim trenutno rade za Microsoft. On je čak rekao da se mnoge druge arhitekte zadužene za razvoj Windows jezgra ne slažu sa njegovim pogledima na ovaj problem. Za predavanje on je izabrao da definiše kako bi novi operativni sistem ukoliko bi bio kreiran danas izgledao.

On je zaključio da bi se novi OS razlikovao od onoga što Windows i Unix predstavljaju danas. Današnji tipični dekstop računar pokreće višesturke programe odjednom, reprodukuje muziku dok korisnik piše email ili surfuje Web-om. Odzivnost je ona koja je važna i koju korisnici žele. Problem po pitanju odzivnosti ogleda se u tome kako operativni sistem “zna” koji zadatak je važniji.

Korisnik ne želi da čeka da se pokrene Microsoft Word, zato što je baš u tom trenutku antivirus program odlučio da je pravi momenat za skeniranje vaših fajlova. Većina operativnih sistema ima neke prioritete koji imaju za cilj izbegavanje ovakvih uskih grla ali oni su još uvek dosta grubi. Kada su proizvođači procesora počeli da predstavljaju multicore procesore, tada je bilo jasno da je u pitanju rešenje koje može da reši sve ovakve probleme.

Postojala je nada da će programeri aplikacija pisati programe koji će iskorišćavati punu snagu ovakvih procesora. Problem je što se to nije dogodilo u dovoljnoj meri pa i današnji dekstop programi ne iskorišćavaju višestruka jezgra dovoljno efikasno. Da bi iskoristili u potpunosti višesturka jezgra, programeri moraju da koriste tehnike paralelnog programiranja.

Ipak, u pitanju je ostala teška disciplina za ovladavanje koja se ne koristi u dovoljnoj meri van specijalizovanih naučnih programa kao što su klimatski simulatori. Možda je bolji način rada sa višestrukim procesorima promena načina na koji operativni sistem radi sa ovakvim procesoriima. Trenutna arhitektura operativnog sistema je bazirana na brojnim različitim apstrakcijama.

U ranim danima računarstva jedan program je bivao pokrenut na pojedinačnom procesoru. Kada smo želeli da pokrenemo više programa na jednom procesoru, snaga procesora je deljena na procese dajući svakoj aplikaciji iluziju da radi na posvećenom procesoru. Prema Probet-ovoj viziji struktura operativnog sistema bi se trebala izmeniti tako da se usvoji delimični princip virtuelizacije, po kojem bi hipervizor igrao ulogu delioca između virtuelnog računara i stvarnog hardvera.

Ovi programi, ili runtimes, kako ih Probet naziva bi mogli da izvršavaju mnoge zadatke kada je u pitanju upravljanje resursima. Operativni sistem bi mogao da dodeli određeno jezgro i nešto memorije određenoj aplikaciji a sam program bi mogao da utvrdi kako najbolje koristiti dodeljene resurse. Na ovaj način bi se obezbedila mnogo bolja fleksibilnost, zaključuje Probet.