DEVERIKA

[zeljko211]

Deverika

(Abramis brama)



Deverika takođe pripada šaranskom rodu. Tjelo joj je spljošteno i izdignuto sa bočne strane pa izgleda poput dlana. Manji primjerci su srebrnkaste boje, dok krupniji primerci imaju tamnozelenkasta leđa i nešto tamnije tjelo. Kod deverike je izuzetno upadljivo analno peraje po kome se razlikuje od Crnooke deverike (Abramis sapa) kod koje je ovo peraje znatno duže i koja naraste najviše do 30cm. Prava deverika može narasti do 70cm i dostići težinu oko 5kg. Najcešce stanište deverike su rijeke, ali se sreće i u jezerima i kanalima gde ima dovoljne dubine i dovoljno kisika. Kao i većina ostalih ciprinida i deverika je jatna riba, bez obzira na uzrast. Jato je uvek uniformno, sastavljeno od jedinki približno istog uzrasta, i na područjima koja nisu izrazita hranilišta i mrjestilišta, uglavnom se srecu čista jata deverika. Samo na hranilištima i mrjestilištima u ulovu se pored deverika mogu naći i ostale "bjele ribe", kao protfiš, bodorka, itd. Aktivnost deverike zavisi prije svega od doba godine, koja određuje temperaturu vode, i od doba dana, koje određuje dinamiku ishrane. Preko zime, deverike se krtože, osim u slučaju da pronađu područje priljva toplije vode (termocentrale, kanalizacioni izlivi, dubine u lukama ispod šlepova isl.) gdje ima dovoljno hrane. Sa nastupanjem proljeća i zagrijavanja vode, deverike postaju aktivnije i kreću u potragu za hranom neophodnom za dozrjevanje polnih žljezda i pripremu za mrijest. Mlade jedinke se hrane sitnijim predstavnicima faune dna (pužici i školjkice i dr.). Jelovnik starijih je sličan, samo što jedu vrste većih dimenzija. U bogato zatravljenim područjima, deverike ce "pasti" vegetaciju, ali ne zbog nje same, nego zbog obilja račića i larvi raznih insekata u toj vegetaciji. S proljeća deverika se hrani preko cijelog dana, iako najintenzivnije ujutru i predveče. Sa zagrijavanjem vode, vrjeme hranjenja se djeli na jutarnji i večernji period. Sa nastupanjem jeseni i zahlađenjem, prelazi se ponovono na režim sličan onom u proljeće do dolaska zime i krtoženja. U potrazi za hranom jata deverika borave i na muljevitim, i na pjeskovitim pa čak i kamenitim terenima. Ujutro i u manjoj meri, predveče u ljeto, deverike prilaze obali iz dubine i matice rijeke, radi ishrane, a najveći deo vreline ljetnjeg dana provode u dubljim i svježijim djelovima matice. Ljetne noći provode u plićoj vodi. Brzina rasta deverike je vrlo promjenljiva i zavisi od vrsti staništa, prije svega količine dostupne hrane u njemu. Mrijesti se od travnja do lipnja, kada ženka položi od 100000 do 500000 komada ikre.



Mamci i pribor za lov:



Deverika je vrlo plašljiva riba i neophodno je ne praviti buku na mjestu na kome pecate. Takođe pri naglim promjenama vremena deveriku je teško pecati jer tada po pravilu uopce nije zainteresovana za hranu. Može se loviti skoro cjele godine, mada nešto slabije zimi kada se povlači u dublje slojeve vode. U toplim danima aktivnija je po oblačnom vremenu nego po sunčanom. Deverika ne uzima odmah mamac, vec ga drži u "trubici" i ne mrda sa mjesta, a tek posle nekog vremena, kad reši da pocne da guta, kreće na stranu. To se slaže sa ribolovnom praksom o kojoj deverika, izdižući mamac, podiže i obara na vodu plovak, pa ga tek onda povlači pod vodu. Najčešći mamci koji se koriste u lovu deverike su crvići, crvena ili ritska tanja glista,krusni valjčići, kuvana pšenica, sitnija zrna svježeg graška, tjesto, korica kruha, valjčići od brašna i kuvanog krompira i najstinija zrna kuvanog kukuruza. Lovi se finim priborom, tankim najlonom od 0.15mm - 0.18mm, sitnim udicama broj 14 i 16, za nešto krupnije i udica 12. Štap je poželjno da bude duži (oko 4m), tanak i osjetljiv. Najbolje je pecati na plovak , ali i pecanjem na dubinac se mogu postići solidni rezultati.



_