#######################################
GRACIJA broj 91
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Tekst: Vedrana Seksan
INTERVJU: JASNA ORNELA BERY
NE ZALIM ZA MLADOSCU, ZNAM UZIVATI
U ZIVOTU
Glumica koja nikada nikoga nije
ostavljala ravnodusnim, a publiku
posljednjih mjeseci odusevljava ulogama
koje su je vratile na veliki ekran,
Jasna Ornela Bery za Graciju, izmedu
ostalog, govori o tome sta znaci
stariti dostojanstveno, zbog cega se
psihicki priprema za svaku kupovinu, ko
je muskarac koji je vrti oko malog
prsta i koju cijenu placaju jake zene
Imati iza sebe gotovo trideset filmskih
i TV projekata, uza sve pozorisne
uloge, impresivan je zivotni skor. Ako
se uz to doda kako njena glumacka
karijera nije ni blizu zavrsetka, onda
je jasno kako se radi o posebnoj
glumici. Jasna Ornela Bery jeste
posebna - po tome sto je rusila tabue
visoko uzdignute glave, ali i uspjela
izvanrednim ulogama posljednjih
nekoliko godina dokazati kako je mnogo
vise od pukog mesa kojim su je smatrali
neupuceni. S dvoje unucadi daleko je od
stereotipa bake koja plete carape, a
uza sve to odlucila se na novi,
neocekivan korak: ponovo je upisala
fakultet. Kao najvece dostignuce ipak
nece izabrati niti jednu od ovih stvari.
"Za mene je najbitnije da sam se
uspjela realizirati i privatno, a i
poslovno, kao osoba. Da sam u ovim
ruznim vremenima, u kojima su sve
vrijednosti poremecene, ostala svoja i
cista, nezaprljana i nepromijenjena,
tako da, sto se toga tice, mogu mirno da spavam."
S kakvim se osjecajem danas sjecate
svojih glumackih pocetaka?
- Prvu ulogu koju sam dobila zapravo
nisam odigrala. Kod Ivice Matica u
filmu Zena s krajolikom trebala sam
igrati glavnu ulogu. Tada sam imala
devetnaest godina. Prvobitno se trebalo
raditi o igranom, ne televizijskom
filmu, tako da to smatram svojom prvom filmskom ponudom.
Koju sam odbila zato jer sam se trebala
skinuti, a nisam zeljela poceti
karijeru na taj nacin. To je bila
greska. Vrijeme je pokazalo da su mi i
dalje nudili slicne uloge. Shvatila sam
da me reditelji tako vide i da se, ako
zelim raditi, moram s tim pomiriti.
Da li ste zbog toga osjecali kako
morate uvjeriti reditelje da znate i glumiti?
- Zapravo me nikada nisu zanimali ljudi
koji su me dozivljavali na tako povrsan
nacin. Predavala sam se svom poslu
uvijek do kraja i trudila se da ga
uradim najbolje sto znam. Apsolutno mi
nikada nije padalo na pamet da nekoga
razuvjeravam ili uvjeravam u bilo sta.
Koliko se s iskustvom koje imate
promijenio Vas odnos prema poslu kojim se bavite?
- Sam odnos prema poslu nije se mnogo
promijenio. Kao mlada glumica uvijek
sam se profesionalno odnosila prema
poslu, doduse, s vise entuzijazma, ali
zato danas s vise sigurnosti i
iskustva. Recimo da bih s ovim
iskustvom vjerovatno povukla drugacije poslovne poteze.
Kad ste mladi, ne kalkulirate i ne
razmisljate da neki vasi potezi mogu
izazvati dugorocne posljedice i strpati
vas u neke klisee, u okvire u kojima se
ne osjecate dobro jer to niste vi.
Prihvatate li i one uloge koje Vam se ne dopadaju?
- Mi imamo skuceno trziste, a
hiperprodukciju glumaca. To je, s jedne
strane, dobro, jer mislim kako se iz
kvantiteta rada kvalitet, ali, s druge
strane, veoma je mala produkcija i
nedovoljno posla, koji je, usput
receno, veoma lose placen. To znaci da
smo svi mi u situaciji da moramo nekada
prihvatiti i ono sto u nekim drugim
okolnostima ne bismo.
Mnogo se govori o zenskim i muskim
filmovima pojavom rediteljica na
filmskoj sceni BiH. Postoji li razlika
u radu s rediteljem i rediteljicom?
- Ja ne razvrstavam reditelje ili
rediteljice u te kategorije. Postoje
oni koji dobro rade svoj posao i oni
koji to rade manje dobro, u smislu da
znaju ili ne znaju raditi s glumcima.
Sve je manje reditelja koji znaju na
koji nacin mogu iz glumca izvuci ono
najbolje. Glumci su veoma suptilne
duse, mada se to ne cini uvijek tako,
sto je, valjda, stvar odbrambenih
mehanizama. Ako nam se pristupi na
pogresan nacin, mi se zatvorimo i onda
reditelj ne moze dobiti nista osim zanata.
Kakvi ste kao saradnik?
- Po prirodi sam veoma zahtjevna osoba i perfekcionist.
Ne mogu podnijeti neosjetljivost kod
ljudi, povrsan i neprofesionalan odnos
- prema tome sam uzasno netolerantna.
Kad sam bila mlada, apsolutno nisam
imala razumijevanja za takve ljude, dok
se danas trudim naci opravdanje, vise
ih razumjeti, biti manje iskljuciva.
Postigla sam visi stepen tolerancije,
iako, moram priznati, ne onoliko koliko
bih zeljela. U svakom slucaju, vremenom sam postala mudrija.
Da li je sujeta jedna od karakteristika glumacke profesije?
- Mislim da ona nije privilegija samo
nas glumaca. Ako proceprkate po drugim
profesijama, vidjet cete da je tamo ima mnogo vise.
Razlika je u tome sto nasa, glumacka
sujeta, ne moze nikoga da ubije,
recimo. Mislim kako su svi ljudi
sujetni. Kad sebe volite, ako ste
pozitivni, ako sebe prihvatite onakvim
kakvi ste, ako ste u stanju prepoznati
pored svojih vrlina i svoje mane,
saliti se na svoj racun, onda na neki
nacin uspijevate zadrzati sujetu u
granicama normale.
Cije misljenje Vam je bitno kada je u
pitanju uloga koju radite?
- Prije svega, moje. Dovoljno dugo sam
u ovome poslu, pred sebe sam postavila
visoke standarde i prema sebi sam jako
kriticna, ponekad i previse.
Posto sam zahtjevna, zapravo nikad
nisam do kraja zadovoljna. Uvijek znam
da ja to mogu mnogo, mnogo bolje.
Naravno, vazno mi je sta o mom poslu
misli reditelj s kojim radim, jer dobar
posao podrazumijeva uzajamno
povjerenje. Moj sin Vuk je odnedavno
postao moj kolega, pa mi je on najstroziji kriticar.
Imate jedno dijete. Koliko je to bila
stvar uslovljena poslom?
- Bila je i odluka, ali i kompromis
radi posla. Cesto sam morala putovati,
desavalo se da sam znala odbijati
poslove kako bih konacno bila kod kuce.
Danas mi je iskreno zao sto to cesce
nisam radila, jer bih bila vise sa svojim djetetom.
Koliko to sada nadoknadujete s unucima?
- Imati unuke jedan je od najljepsih
osjecaja. Mislim kako su me unuci
podmladili. Naprosto sam zaljubljena u
svog malog Lava. To je trenutno jedini
muskarac koji me moze vrtiti oko malog
prsta. Max Ian je mladi, jos je beba -
stigao je prije nepuna dva mjeseca, pa
se jos nedovoljno poznajemo.
To znaci kako dolazak unucadi niste
tumacili kao vlastito starenje?
- Ne. Svi smo imali svoju mladost, tu
niko nije uskracen. E sad, kako ju je
ko iskoristio i prozivio, to je sasvim drugo pitanje.
Samo na trenutak, u bljesku, osjetim
zal za onim vremenima kad sam bila
mlada, ali sam isto tako svjesna da ne
mogu u ogledalu vise vidjeti onu mladu
djevojku kakva sam nekada bila.
Postoji li recept kako najbolje
prihvatiti cinjenicu da godine prolaze?
- Treba raditi sve u svoje vrijeme i
onda nemate osjecaj da je zivot samo
prosao pored vas. Cesto znam reci da
sam toliko toga lijepog dozivjela da,
cak i ako mi se vise nista slicno ne
dogodi, imam u cemu uzivati. Ima li
ista otuznije od osobe koja se ne moze
pomiriti sa starenjem?
Naprosto, ne razmisljam o godinama, i
ne samo da se ne osjecam tako nego ih i
nisam svjesna. Onaj ko pokusava
zaustaviti vrijeme je u startu izgubio
bitku. Trudim se dostojanstveno
stariti, disati zivot punim plucima i
uzivati u svakom trenutku. Zato jer znam kako se
taj trenutak nikad nece vratiti.
Doimate se kao jaka i direktna zena. Da
li se to isplati i koje su posljedice?
- Uvijek sam bila slobodni strijelac,
nikada nisam imala, kako to popularno
kazu, zaledinu, te sam uvijek samo ja
bila odgovorna za svoje postupke, bili
oni dobri ili losi.
Priznajem da sam otvorenoscu i direkt-
noscu, svojom netakticnoscu, ponekad,
istina nesvjesno, nekoga i povrijedila,
ali to je uvijek bilo samo iz dobre
namjere. Placala sam cijenu koja nije
uvijek bila mala, tako da ne znam koli-
ko se isplati biti iskren i direktan,
jer malo ko voli istinu. No, nemojte
sumnjati u to da i ja imam trenutke u
kojima pozelim da se mogu s povjerenjem
osloniti na nekoga. Cinjenica da se
doima kako mi to nije potrebno je
zapravo moj odbrambeni mehanizam.
Znaci li to da Vas pogodi negativna medijska paznja?
- Ja sam javna osoba i samim tim zivot
mi je javan i transparentan.
Kada radite posao koji ja radim, onda
stojite na dispoziciji svakom, pa bio
on pametan ili budala, da vas
komentarise i donosi sud o vama. Nacin
na koji me ljudi dozivljavaju cesto
nema nikakve veze s tim ko sam ja
zapravo, ali na to neko ko se bavi ovim
poslom mora biti spreman. To je cijena
koju placamo. Vec sam oguglala na
traceve. Moram priznati da bih se
zabrinula kad bi prestali.
Uvijek se mnogo govorilo o Vasem
izgledu. Koliko ste posveceni tome -
vjezbate li, pazite li sta jedete?
- Nikad nisam bila sportski tip, tako
da mi je vjezbanje uvijek tesko padalo,
ali sam vjezbala citav zivot.
Sad to radim veoma kampanjski i nedo-
voljno, ali jos ne odustajem, narocito
kad je alarmantno stanje, odnosno kad
vidim da sam dobila par kilica vise. Ne
jedem crveno meso, samo ribu, ne pijem
kafu i ne pusim. Moglo bi se reci da
pazim na ishranu, iako sama sebe cesto
demantiram, narocito ako radim mnogo,
tada nemam vremena da mislim sta sam
pojela i koliko je to izbalansirano.
Spadate li medu zene koje se lijece sopingom?
- Mrzim da kupujem i moram se bas
psihicki pripremiti prije svake kupovine.
Nisam bas proporcionalno gradena i
rijetko se desi da samo udem u radnju i
nadem nesto sto mi pristaje, pa je zato
i moja kupovina jedan mukotrpan posao.
Kako gledate na one zene koje kazu da
se psihicki odmaraju radeci kucanske poslove?
- Meni su kucanski poslovi izuzetno
dosadni. Samo potreba za cistocom i
lijepim tjera me da se bavim njima. Zar
nije bolji odmor procitati par redaka
dobre knjige, pogledati neki film, ili
naprosto raditi svoj posao, od brisanja
prasine, ili pranja suda?
Sta Vas je motiviralo da ponovno
postanete student?
- Davno prije rata studirala sam na
Filozofskom fakultetu dvije godine.
Osoba sam koja ne trpi nedovrsene
stvari u zivotu i naprosto sam odlucila
da nastavim studirati. Sretna sam, jer
sam stekla i nove prijatelje koji su me
na neki nacin obogatili.