Intervju Boško Ničić: Smrdeli smo
Jedini političar u prvoj sezoni rijaliti programa „Farma“ Boško Ničić obradovao se kada je saznao da će napustiti ovaj šou i vratiti se svojoj porodici i nagomilanim obavezama u Zaječaru. On je otkrio pojedine detalje sa seoskog imanja koji su cenzurisani, ali i otvoreno pričao o takmičarima koji su ga tamo nervirali.
- Hteo sam da pokažem da političari nisu ljudi koji su zaboravili da rade i da mogu da se izbore sa svim ljudskim manama i slabostima. Bio sam siguran da ne postoje mehanizmi kojima možete nekog naterati da radi ukoliko on to ne želi. To je sve igra živaca s onima koji za sebe misle da su zvezde i onoga ko treba da organizuje posao. Zbog svega toga je i došlo do one Topalkove bune.
- Kakve bune?
- U jednom trenutku su oni koji rukovode farmom došli na ideju da nam količinu hleba za petnaestoro ljudi smanje na jedan hleb dnevno. Onda je Topalko digao bunu i rekao da njemu ne pada na pamet da učestvuje u nečemu čime može da naruši svoje zdravlje. Tamo je zaista bilo surovo. Sve je vrvelo od raznih insekata, počevši od pauka, bubašvaba i buva, koje su nas sve izujedale! Proveo sam poslednjih nedelju dana u štali, gde su dva metra od mene bile krave, koje non-stop vrše nuždu. Tamo nesvesno počinjete da živite sa smradom, ja sam tek sada to osetio na sebi kada sam izašao.
- Ko je od takmičara na vas ostavio najgori utisak?
- Nikola je tempirana bomba, u svakom smislu. Među ženama je vladao haos. One prvo pola sata pevaju pa se dva sata svađaju zbog najmanjih sitnica. Očigledno je da svi oni na nekom nivou zvezde koje žele da se pokažu kao najveće. Maja deluje kao problem, međutim, ja mislim da sve to ona veoma svesno radi. Sklanjao sam se i gutao sam tamo mnoge stvari jer mislim da ne bi bilo lepo da ja, posebno sa pozicije gradonačelnika Zaječara, burno reagujem jer to ne bi bila dobra poruka mladim ljudima.
- Da li Vas je Saša Ćurčić isprovocirao izjavom da „nikada nećete biti Slobodan Milošević“?
- Đani je sve vreme sa mnom bio OK, da bi na kraju to ispričao, svestan toga da sam ja bio u zatvoru pod režimom Slobodana Miloševića! Rekao mi je da treba da popijem još mnogo mleka da bi bio on. Kao da ja želim njega da dostignem... Đani ima potrebu da provocira i veoma je lukav.
- Zbog čega kažete da je Nikola „tempirana bomba“?
- On na farmi važi za najvećeg eskivatora posla i neradnika koji je meni u živom prenosu dodelio ono drvce uz objašnjenje kako ništa ne radim! Nikad ne znate šta će njemu biti razlog da se s nekim posvađa. On zna da niko ne sme da ga udari tamo i to koristi. Potpuno neracionalno koristi svoj mozak i nije svestan trenutka i mesta gde se nalazi.
- Šta zamerate Olji Crnogorac?
- Uvredila me je neumesnim komentarima jer nije razmišljala kakve posledice ja mogu da imam zbog toga. Rekla je pred svima kako joj ja, kao, „dobacujem u prolazu“, a nije vodila računa da imam porodicu i ćerku njenih godina.
- Zbog čega ste krili da ste u kući primali insulin?
- Maji sam zamerio što je otkrila gledaocima da imam šećernu bolest. To nije nešto što sam želeo da sakrijem zato što se stidim ili ne znam šta, već sam procenio da nije zanimljivo za gledanje kako ja ujutru primam insulin.
- Pojedini mediji su vas povezali upravo s Majom...
- To nema veze s mozgom. Ona je divna devojka koju dugo poznajem. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali ne bih imao ništa s njom, znajući njen karakter. Pre bih bežao ko đavo od krsta. (smeh)
- Kako je vaša supruga podnela ideju da ćete biti na farmi?
- Ona je navikla na posao kojim se bavim, nekada je bila i portparol u mojoj stranci. Svesna je da je ovo deo priče u kojoj se trudim da pokažem da su i političari obični ljudi. Kakve je to posledice ostavilo u poslednje dve nedelje, videću kad dođem kući. Ako se sutra ne budem javljao na mobilni... (smeh)
Plašio sam se da Đani i Nigor ne umru!
- Đanija i Nigora je ubo stršljen i izborili smo se za hitnu lekarsku intervenciju. Digao sam paniku jer znam da ja jesam alergičan i siguran sam da oni i nemaju pojma da kod takvih stvari smrt može da nastupi svakog trenutka, ali, na sreću, sve se dobro završilo.
Anu Nikolić bih držao gladnu!
- Tamo sam doživeo da mi jedna Ana Nikolić kaže: „Neću da radim“. Ona je ušla kao zvezda, mimo svih nas, i na kraju je sama sebi radila o glavi. Da sam ja mogao da biram, ostala bi ona meni bez hrane pet dana, pa mi morala da shvati da će da radi.