I sve što život nosi > SVAŠTA

Šta piše štampa

<< < (2/10) > >>

milan58:
 #######################################
   GRACIJA                       broj 88
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
   Mersiha Drinjakovic                 
                                       
     MOJ ZIVOT S PREDSJEDNIKOM          
                                       
                                       
 Kada bi Bosna i Hercegovina bila drzava
 kao i druge, Sabina Komsic bi se danas
 nazivala Prvom damom. Posto smo u svemu
 posebni, ovo je prica o Sabini Komsic,
 supruzi clana Predsjednistva BiH, zeni
 koja natuknice o Prvoj dami ne shvata 
 kao kompliment i koja u razgovoru za   
 Graciju otkriva kako, nakon sto njihova
 kcerkica Lana krene ove godine u vrtic,
 ima namjeru brojcano povecati porodicu     
 Sjecate li se onih slika americke     
 predsjednicke porodice koju su do     
 savrsenstva jednom davno doveli       
 Kennedyjevi? John, Jocqueline, John   
 Junior i Caroline, uvijek nasmijani,   
 sretni ... jednostano, slika i prilika
 americke obitelji. Eh, mi imamo nesto 
 slicno, ali samo malo durgacije. Bosna
 i Hercegovina, po svemu posebna zemlja,
 ima trojicu predstavnika u             
 Predsjednistvu i jedan od njih je     
 aktuelni clan vrha drzave Zeljko Komsic
 (44), ali ovo nije prica o njemu, iako
 je on jedan od vaznih likova.         
 Ovo je prica o Sabini Komsic (36),     
 nekadasnjoj studentici Gradevisnkog   
 fakulteta, danas majci trogodisnje Lane
 i supruzi nekad nacelnika Opcine Novo 
 Sarajevo, potom ambasadora BiH u   
 Beogradu i danas clana Predsjednistva 
 BiH. Za nastavak price vazno je       
 napomenuti da, kad bi se Sabina itala,
 ne bi bilo ni ovog teksta niti nje u   
 ulozi svojevrsne Prve dame.           
 Ekipa Gracije susrela se s porodicom   
 Komsic u njihovom komsiluku. Lana je   
 bila sretna sto je dobila priliku za   
 fotkanje i uzivala je u poziranju, a   
 tata Zeljko dobio je zadatak da pazi na
 nju dok mama Sabina objasnjava predno-
 sti i mane zivota sa clanom           
 Predsjednistva. Za kojeg smo odmah     
 pitali da li ima poseban status u     
 preraspodjeli kucnih obaveza s obzirom
 da se radio o jednom drzavniku.       
 "Apsolutno ne!. On je uvijek pri ruci,
 uvijek zeli pomoci i nikad mu ne trebam
 reci da nesto treba uraditi.       
 Zeljko to sam vidi, sam se sjeti,     
 pogotovo kad se radi o brizi oko Lane.
 Niti je posteden niti se od njega nesto
 posebno zahtijeva. Jednostavno je     
 takav".                               
 Iako se, htjela to Sabina ili ne,     
 njihov zivot promijenio, ulaskom Zeljka
 u Predsjednistvo, priznaje nam kako   
 nstoje zadrzati svakodnevne navike,   
 uprkos protokolima koje su naslijedili
 skupa s funkcijom. "Sada, kad izlazimo,
 imamo pratnju. U principu, ne dopustamo
 da se bilo sta promijeni, sve je od   
 danas do sutra. Komsije su sretne zbog
 policijske kucice ispred zgrade: nema 
 krade auta, nema narkomana niti igli po
 haustoru", smije se Sabina. "Zivimo   
 svoj zivot i stvarno se trudimo da se 
 ne poremeti nasa svakodnevnica.       
 Promjene su, ipak, prisutne: na       
 godisnji odmor idemo s cijelom         
 pratnjom. Uvijek nas ima puno."       
                                       
 Vjencanje nakon rata                   
                                       
 A ljubavna storija Sabine i Zeljka     
 krenula je prvog ratnog ljeta. Iako su
 zivjeli u istom ahustoru, do rata se   
 skoro pa i nisu ni poznavali."Prije   
 nego sto smo se poceli zabavljati,     
 druzili smo se. Zeljko je zivio na     
 petnaestom, a ja na desetom spratu. Kad
 smo se upoznali, desila se i ljubav, i
 eto... Vjencali smo se oslije rata.   
 Zeljko nije zelio da stupimo u brak u 
 ratu jer je stalno bio na liniji, moglo
 mu se nesto dogoditi i nije me zelio unesreciti.       
 to je bilo vrlo posteno od njega.     
 Cekali smo da rat zavrsi i onda se     
 vjencali. bila je to skromna           
 ceremonija. Poceli smo se zabavljati   
 28.augusta 1992. a vjencali se 28. augusta 1996.                         
 Klasicne, filmske prosidbe u njihovom 
 slucaju nije bilo. Vodeni zeljom da   
 okrune brakom svoju vezu, napravil isu
 pakt: vjencanje dolazi poslije rata.   
 "Nasa je zelja bila da se vjencamo i   
 zivimo skupa, ali dotad nismo bili u   
 prilici. Imali smo neku vrstu dogovora,
 cim rat prestane i prezivimo ga, onda 
 cemo se vjencati. Onda smo cekali     
 Zeljkovu demobilizaciju, pa je on dobio
 posao, prvu platu, donio je i rekao: E,
 hajdemo sad, imamo od cega zivjeti.   
 Nije bilo one klasike". Hoces li biti moja zena?"
 Sabina, uz osmijeh, priznaje da zeljko
 nije romantican tip koj ce obiljezavati
 praznike oput Valentinova ili Osmog   
 marta, ali: "Mi svaki dan njegujemo   
 svoju ljubav. dovoljno je da se       
 postujemo i cijenimo i jedno drugom   
 osmiheh pokazemo svaki dan. To mi je   
 draze od svakog Valentinova ili Osmog 
 marta. Njegujemo rodendane, obiljeza- 
 vamo ih i to je nacin da se okupi     
 porodica."                             
 Lana je, priznaju i mama sabina i tata
 Zeljko, centar njihovog svijeta. A na 
 njen su dolazak cekali deset godina.   
 "Do Lane smo tesko dosli. To je bio   
 najtezi put, ali isplatilo se",       
 prisjeca se Sabina koja je prije rata 
 zavrsila Srednju gradevisnku skolu i   
 upisala Gradevinski fakultet. 
 Bila je prva godina na studiju kada se
 zaratilo. "Cetiri godine se nisam     
 pojavila na fakultetu, a poslije rata 
 su bili neki drugi prioriteti. A onda 
 je doslo nesto sto je meni bio najveci
 problem: deset godina smo se borili da
 dodemo do Lane. Imala sam sedam       
 vantjelesnih oplodnji. I iz sedmog puta
 uspjeli! To mi je bilo najvaznije. Kad
 sam dobila Lanu nije mi ni palo na     
 pamet da nastavim fakultet. Ne idem ni
 na posao: imala sam  godinu           
 porodiljskog, a sad sam vec drugu     
 godinu na neplacenom odsustvu u       
 Sarajevskoj pivari. Danas sam mirna i 
 nije mi zao. Imamo u planu drugo       
 dijete, pa vidjet cemo. U septembru   
 Lana krece u vrtic, a ja kod doktora. 
 Medicina je napredovala, zasto ne bih 
 imala jos jedno dijete?!

milan58:
                                   
 #######################################
                SAN                     
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
                             1.septembra
                                       
       Ramazan je vrijeme naseg         
            preispitivanja             
                                       
 Deveti mjesec muslimanskog kalendara, 
 ramazan, za muslimane vjernike sirom   
 svijeta sveti mjesec jer je u njemu, u
 mubarek noci Kadra, pocela objava     
 Kurana, pocinje danas.                 
                                       
 Zadrzati ravnotezu                     
                                       
 Ramazan je, kako je za "San" kazao     
 akademik i teolog dr. Resid Hafizovic,
 sama duhovna supstanca kozmickoga vre-
 mena i krunsko "vrijeme" unutar kalendarske godine.   
 Muslimanima koji zive po standardima   
 islamskog religijskog svjetopogleda, pa
 tako i standardima koje postavlja     
 ramazan, dolazak ovog blagoslovljenog 
 mjeseca je, prema Hafizovicevim       
 rijecima, iznimna radost.             
                                       
 - Oni znaju da kad god se Bog "odlucio"
 obratiti ljudskoj civilizaciji, uvijek
 je govorio i otkrivao se u ramazanu,   
 mjesecu u kome je 27. noc za koju On   
 sam kaze da je "bolja od hiljadu       
 mjeseci". Potom, takvim muslimanima je
 jasno da su u ovom mjesecu u trajnu   
 bastinu primili Kur'an, "puninu       
 objave", samu supstancu svega sto je   
 Bog ikada objavljivao kroz svetu       
 povijest, cije objavljenje je poteklo 
 bas u pomenutoj blagoslovljenoj noci.   
 Trijezni muslimani znaju da se u ovom 
 mjesecu zbila bitka na Bedru, "majka   
 svih bitaka" u povijesti muslimana, od
 cijeg ishoda je ovisilo da li ce ili   
 nece muslimani, a s njima i sam islam,
 zadrzati povijesno tlo pod nogama.     
 Kakvo je znacenje ovog mjeseca za     
 muslimane u vjerskom smislu?           
                                       
 - Ramazan nas kiti krunskim duhovnim   
 darom posta koji nas vraca nasoj       
 prvotnoj prirodi, podsjeca nas na nas 
 nebeski dom i uvodi nas u tajanstveni 
 ritam unutarbozanskog zivota cija     
 temeljna odlika je vjeciti post od     
 svega i dopustenog i zabranjenog.
 Darom posta nas Bog navodi da samo na 
 trenutak dozivimo "nacin zivota" Onoga
 kod koga su sve riznice i svi darovi, a
 koji ne uzima nista niti mu ista od   
 svega toga treba. Za tako neznatno nase
 pregnuce, za nas kratki ramazanski post
 On nas dariva najvecom nagradom koju   
 ikada mozemo primiti, to jest na dar   
 nam daje samoga sebe, kako svjedoci   
 Poslanik islama (a.s.) u jednoj qudsi-
 predaji: "Post je Moj, i za to pregnuce
 Ja navlastito sam postaceva nagrada". 
 Najzad, istinski muslimani znaju da im
 je ramazan prilika da se Bogu pokazu   
 onakvima kakvi, uglavnom, nisu tokom   
 cijele kalendarske godine, ali je naj-
 bolja prilika da visestruko i bez racu-
 na budu nagradeni i darovani u mjesecu
 u kome, cak i spavajuci budu li posti-
 li, bit ce nagradeni, jer je i postacev
 san u ramazanu jednak ibadetu. 
 Ramazan mnogi muslimani shvataju samo 
 kao odricanje od jela i pica, ali ne   
 shvataju da treba postiti i okom,     
 jezikom, usima i sl. Mozete li ovo malo komentirati?                           
                                       
 - Ramazansko vrijeme je, zapravo,     
 trenutak nase potpune duhovne i moralne
 inventure. To bi ramazan, zacijelo,   
 morao biti svakom muslimanu koji zivi 
 dosljedno temeljnim standardima       
 islamske vjere. On je vrijeme naseg   
 preispitivanja u vezi s tim da li smo 
 svakoj dimenziji naseg bica dali ono   
 sto joj treba i da li smo u ravnotezi 
 zadrzali sva kraljevstva i sve svjetove
 koje je Bog sedimentirao u svakog     
 covjeka i, nad svim drugim stvorenjima,
 ucinio ga krunom vlastitog stvaranja. 
 Sve najbolje duhovne gene svojih imena
 i atributa Bog je smirio u svaki       
 ljudski primjerak, pa je, stoga, samo 
 jedan ljudski primjerak dostatan, u   
 slucaju nestanka ljudskog roda, da se 
 iz njega iskonstrurira cijeli ljudski 
 rod, bas kao sto je ubojstvo samo jed-
 nog nevinog ljudskog stvorenja dostatno
 nazvati uzrokom planetarne, kozmicke   
 kataklizme. Stoga ramazan, a posebice 
 ramazanski post predstavljaju jedan   
 veliki duhovni proces ravan procesu   
 naseg potpunog i ponovnog duhovnog i   
 moralnog radanja i preporadanja.

 Pravi muslimani                       
                                       
 Koja je tu uloga posta?               
                                       
 - Narocito ramazanski post sluzi da nam
 pomogne zakoraciti i u drugu dimenziju
 naseg bica, s onu stranu nase vidljive
 pojave kako bismo otkrili vlastitu ide-
 alnu prirodu u nama, taj duboko ostav-
 ljeni trag boziji u nasoj razumnoj     
 ilovaci, taj zivi otisak bozijeg stva-
 ralackog pregnuca koji nam pomaze da   
 otkrijemo put do naseg u nama duboko   
 zakopanog raja. Ramazan i ramazanski   
 post su tu da nas uvedu u jednu novu   
 dimenziju zivota u kojemu nasa zemalj-
 ska, fizicka glad i zed nemaju nikakva
 smisla niti vazenja.             
 No, prije negoli uzmognemo postiti     
 snagom cistoga duha, moramo nauciti   
 postu nas jezik, oci, usi, nase ruke, 
 noge, nase koze, cijelo nase fizicko   
 bice i njegove zemaljske navade koje, 
 pustimo li im na volju, mogu nam u tom
 duhovnom procesu stvarati velike pote-
 skoce i nevolje. Ne budemo li umjeli   
 postiti snagom cistoga duha, nas post 
 ce biti puko zedanje i gladovanje.     
                                       
 Neki ljudi iz arapskog svijeta cesto   
 govore kako muslimani u BiH i na Bal- 
 kanu nisu pravi muslimani jer se vrlo 
 malo drze serijata, uglavnom samo onda
 kad njima treba, kao sto je mnogozen- 
 stvo i zenidba izmedu rodaka..., a     
 ramazan poste vise po obicaju nego zbog
 vjere. Sta kazete na to?
 - Oni koji tako govore i ovdje dolaze 
 da nas uce "pravom islamu" pripadaju, 
 na zalost, najobezglavljenijim i naj- 
 raspamecenijim muslimanskim narodima   
 danasnjice. Oni, najcesce, dolaze iz   
 onih zemalja muslimanskoga svijeta u   
 kojima je islam sveden na karikaturu   
 ili, u najboljem slucaju, na cisti     
 folklor. Takve emisare najcesce pod-   
 sjetim na rijeci Poslanika islama (a.s.
 ) koji je, na tvrdnje nekih ashaba kako
 su vjerovjesnici najbolji muslimani, a
 potom ljudi njihova vremena, kazao:   
 "Ne, nego ce najbolji biti oni kojima 
 ce biti dovoljno da iz trece ruke cuju
 za poruke i istine islama i da u njih 
 bezrezervno povjeruju". Muslimani u BiH
 jedni su od tih.
 
 Objasnite nam znacaj noci Lejletu-l-   
 kadr. Neki misle da je uoci 27. noci. 
 Kako je mozemo prepoznati?             
                                       
 - U njoj je potekla objava Kur'ana kao
 zavrsnica bozije objave kao takve i kao
 neopozivi svjedok svemu onom sto je Bog
 ikada govorio ljudima u svetoj povije-
 sti. Zatim, u toj noci se potpuno mije-
 sa melekutska i ljudska civilizacija, a
 oprastanje bozije traje "sve dok zora 
 ne grane". Tu noc, prema rijecima     
 Poslanika islama (a.s.), treba traziti
 medu neparnim nocima posljednje trecine
 Ramazana. Kako cemo je prepoznati? Cini
 se da to nije toliko vazno. Vaznije je
 da ona prepozna nas i sve svoje svjet-
 losti ulije u nase unutarnje svjetove.
 To ce biti dovoljno i za nas i za nju.
                                                                             
 Dva krila duha                         
                                       
 Objasnite da li je ispravno, kao sto to
 dosta Bosanaca i Hercegovaca radi, na 
 sehuru se napiti malo vode, zanijetiti
 post i leci spavati, sutradan postiti,
 ali ne klanjati?                       
                                       
 - Ispravno je i postiti i klanjati.   
 Post je duhovna institucija koju je Bog
 zapovijedio, a namaz druga. Obje su   
 predmet najstroze bozije zapovijedi.   
 Post se ne posti izvan onog duhovnog   
 konteksta unutar kojeg, inace, protjece
 zivot jednog vjerujuceg muslimana. 
 Kao sto predani musliman klanja izvan 
 ramazana, on jednako klanja i u rama- 
 zanu, uvecavajuci svoje ibadete dodat-
 nim molitvama i dobrovoljnim djelima   
 koja islam strogo ne nalaze, ali ih   
 nagraduje ukoliko ih sami predano i   
 iskreno vrsimo pored onih strogo       
 zapovijedenih. Prema tome, post i namaz
 su kao dva krila naseg duha, srca i   
 duse. Nedostaje li jedno od njih, ni   
 jedan od recenih duhovnih entiteta u   
 nama nece moci dosegnuti vrh svjetlosne
 vertikale nasega uma.                 
                         
 Petina svijeta                         
                                       
 U vremenskom rasponu od 33 godine rama-
 zan posjecuje zemaljsku civilizaciju u
 svakom godisnjem ciklusu. Njemu bi se,
 u pravilu, trebala radovati petina     
 ukupnog ljudskog populusa, koliko se   
 smatra da danas ima muslimana u svije-
 tu. Svi muslimani ga na isti nacin ne 
 docekuju, niti mu se, na zalost,       
 podjednako raduju. Ima, cak, i onih   
 koji uopce za njega ne mare.           

milan58:
                                   
 #######################################
              OSLOBODENJE               
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
    Pise: Hadzem Hajdarevic  1.septembra
                                       
                                       
        Nova skolska godina            
                                       
 Pocinje septembar i jos jedna skolska 
 godina. Federalna ministrica obrazova-
 nja Meliha Alic odaslala je sa sluzbene
 internet-stranice federalnog Ministar-
 stva obrazovanja i nauke uputila je   
 pozdravne rijeci. Novu skolsku godinu 
 ucenicima u srednjim i osnovnim skolama
 s prostora RS cestitao je i entitetski
 ministar Anton Kasipovic.
 Dayton je, tako, uvjetovao da bh. skol-
 stvo i sveukupno usvajanje novih nei- 
 strazenih znanja  nastavlja svoje     
 paralelne tokove i bude podredeno     
 lokalnim, pseudopovijesnim, raznim     
 naciopolitickim smicalicama i pogod-   
 bama. A kakvo je stanje skolstva u     
 nekim dijelovima Federacije BiH, mozda
 je najdirektnije ilustrirala ona       
 augustovska vijest kad su Sulejman     
 Tihic i Dragan Covic otisli na noge   
 vodstvu srednjoskolskog centra u Stocu
 ne bi li rijesili goruci tamosnji     
 problem, a tako pokazali nemoc zakona,
 zakonitosti i politike koju upravo     
 neposredno predstavljaju.     
 To da dvojica stranackih lidera i     
 bivsih clanova drzavnog Predsjednistva
 idu rjesavati problem koji su izazvali
 lokalni osionici moguc je jedino u     
 divljim i neuredenim zajednicama.     
                                       
 Na ovim se prostorima uvijek voljelo   
 govoriti o obrazovanju i odgoju kao   
 dvjema nuznim sastavnicama u formiranju
 buduceg clana sire drustvene zajednice.
 Kao, nema obrazovanja bez odgoja, nema
 odgoja bez obrazovanja. I sto se o tome
 vise govorilo, time se vise manipuli- 
 ralo i udaljavalo i od onoga sto, u   
 interkulturalnim drustvima i zajednica-
 ma, podrazumijevaju odgoj i obrazova- 
 nje. Najbolje je to protekle skolske   
 godine potvrdivala maloljetnicka delin-
 kvencija u Sarajevu i drugim gradovima
 Bosne i Hercegovine.       
 S tragicnim posljedicama i sve neizvje-
 snijim buducnostima.                   
                                       
 Cemu se danas obrazuju i odgajaju, po-
 gotovo odgajaju, ucenici u osnovnim   
 skolama Bijeljine, Zvornika, Trebinja?
 Kakvu sliku ima drzava Bosna i Hercego-
 vina u svijesti osnovaca i srednjosko-
 laca u Neumu, Livnu, Busovaci? Bilo bi
 nemoguce nabrojati koliko sve roditelj-
 skih socijalnih, nacionalnih, raznih   
 frustracija od Banje Luke do Sarajeva i
 Mostara ucenici ponesu do skole i koju
 sve kolicinu slicnih frustracija donesu
 od svojih nastavnika i profesora doma.
 Tesko se obrazovati/odgajati u zemlji 
 gdje su kolonizatori i strani vojsko- 
 vode vazniji od domacih velikasa,     
 ucenjaka, datuma, cinjenica unutar povijesti.   
 Kao da smo se prestali pitati hoce li 
 Bosna i Hercegovina ikad imati drzavno
 ministarstvo za obrazovanje, nauku,   
 prosvjetu, mada je to jedno od najfun-
 damentalnijih pitanja za buducnost     
 zemlje i drustvene zajednice u kojoj   
 zivimo. Domacim politicarima usta su   
 puna multikulturalnosti, interkultura-
 lnog dijaloga, tradicijskih vrijednosti
 bh. drustva, oni o tome govore i kad   
 pojma nemaju sta sve te zvonece parole
 znace, a, opet, sve se svodi na javni 
 strah za vlastiti identitet ili, ta-   
 cnije kazano, strah za ocuvanje vla-   
 stitih postignutih pozicija i prinad- 
 leznosti. Skolstvo je u svemu tome     
 najbolji i, naprema projektirane budu-
 cnosti, najpogodniji prostor za sve   
 vrste manipulacija.     
 Sadasnja bh. politika skolstva je takva
 da se u nasim skolama, u postojecim   
 drustvenopsiholoskim uvjetovanostima, 
 vise obrazuju/odgajaju buduci dobri   
 pripadnici svojih nacija i klaustrofo-
 bicnih lokalnih zajednica negoli buduci
 odgovorni strucnjaci u poslovima kojima
 se budu bavili.                       
                                       
 Jasno je da multikulturalnost podra-   
 zumijeva obrazovni i odgojni napor za 
 medusobnim razumijevanjem, uvazava-   
 njem, tolerancijom, sto bi morao biti 
 prioritetni zadatak svake skole i njena
 nastavnog programa, a ne ideoloskim   
 koloniziranjem  i udaljavanjem, samo mi
 nikad nece biti jasno kako to da jedno
 i monokulturalno i multikulturalno dru-
 stvo kakvo je, u povijesti i danasnjici,   
 bilo Bosna i Hercegovina sve vise po- 
 staje zrtva vlastitih bogatstava, raz-
 licitosti, umjesto da te razlicitosti 
 budu motoricka snaga uspjesnog razvoja
 i sretnije buducnosti. Odgovor se, da-
 kako, najprije moze naci u obrazovanju
 i aktualnoj dvoentitetskoj politici   
 skolstva. Jer, nastavi li se s ovakvim
 postojecim entiteskim, nacionalnim,   
 lokalnim podvojenostima, iskljucivo-   
 stima, s mitomanijskim naciopovijesnim
 predodzabama u kojima su, naprimjer,   
 bojevi na Marici, opsjedanje Beca ili,
 pak, tugaljiva bosnjacka epizoda na   
 Soci, vazniji od Boja pod Banjom Lukom
 ili Bitke na Neretvi, onda cemo sve   
 manje imati povijest, a sve vise       
 nepovezani i haoticni niz plemenskih   
 legendarnih predanja.       
 Sta uopce ocekivati od obrazovanja/   
 odgoja gdje su car Lazar ili turski   
 sultani vazniji od bosanskih kraljeva?
                                       
 Ucenicima mozemo pozeljeti sve najbolje
 u  usvajanju novih i neistrazenih     
 znanja , nadajuci se da ce sutra biti 
 pametniji, mnogo pametniji od onih koji
 ih salju u skole i od onih koji ih     
 docekuju u skoli.

milan58:
   GLOBUS /HR/                 broj 924
 ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
   Pise: Hrvoje Appelt                 
                                       
                                       
  VILE I STANOVI BANDICEVA BIVSEG DRUGA
                                       
                                       
 Kako je Ljubicic s 10-godisnjom zaradom
 od 902 tisuce kuna stekao nekret- nine
 vrijedne 18 milijuna bez ijednog kredita                               
                                       
 Slobodan Ljubicic, donedavna prvi     
 covjek zagrebackog Holdinga i najblizi
 suradnik gradonacelnika Bandica, koji 
 je sa svoje mocne funkcije otisaojer je
 na sluzbenim internetskim stranicama   
 Holdinga objavljeno anonimno pismo u   
 kojem se pokusava diskreditirati       
 pretuceni direktor Zagrebackih cesta   
 Igor Radenovic, nalazi se pod istragama
 Uskoka, potvrdio nam je visoki izvor iz
 DORH-a. Isti izvor izjavio je da       
 institucije  odnedavno posebno         
 intenzivno provjeravaju imovinu u     
 vlasnistvu Slobodana te clanova uze i 
 sire rodbine. Ljubicic je, naime, u   
 proteklih 10 godina, prema podacima   
 Porezne uprave Ministarstva financija,
 uz legalno stecene prihode u iznosu od
 902.000 kuna postao vlasnik nekretnina
 vrijednih najmanje 18 milijuna kuna   
 iako za kupnju zemljista i gradnju vila
 nije digao ni kune kredita.           
 Ta cinjenica, tvrde u DORH-u, posebno se istrazuje.     
 Podatak je zainteresirao i drzavne     
 institucije koje su poreznim           
 inspektorima dale nalog za istragu tog
 golemog nerazmjera izmedu zarade i     
 vrijednosti Ljubicicevih nekretnina.   
 AKCIJA                                 
 O stjecanju svoje imovine nikad nije   
 javno progovorio, a jednom je pred     
 novinarom izjavio kako "ima potvrdu   
 Porezne uprave koja dokazuje da u     
 Zagreb ionako nije dosao bez novca te 
 je dobro zaradio privatnim biznisom". 
 Podaci koje je prijavljivao PU, a do   
 kojih je dosao Globus, pokazuju da svi
 Ljubicicevi profiti dok je bio direktor
 u tvrtki Dinex d.o.o. nisu bili toliki
 da bi mu osigurali kupnju nekretnina   
 bez kreditnih zaduzenja.   
 Globus je stoga rekonstruirao nacin   
 stjecanja Ljubiciceve imovine, a       
 kronologija njegova uspjeha pokazuje   
 kako se spretno koristio politickim i 
 gospodarskim polozajima te bogacenje   
 omogucio i svojim prijateljima.       
 Iskoristio je i povrsnost Zakona o     
 sprecavanju sukoba interesa drzavnih   
 duznosnika, pod koji ne potpadaju gradski celnici.                       
                                       
 PRVI STAN                             
                                       
 Nakon dolaska u Zagreb Ljubicic se     
 zaposlio kao organizacijski sekretar u
 Opcini Trnje, gdje je stjecao prva radna iskustva.         
 Uclanjuje se u Socijaldemokratsku     
 partiju, koja mu zbog zasluga u radu   
 omogucuje povoljnije rjesavanje       
 stambenog pitanja. Stranacki mu celnici
 1992. nalaze stan od 47 cetvornih     
 metara u cetvrti Spansko, a po podacima
 iz ugovora o kupoprodaji prve         
 zagrebacke nekretnine SDP je prema     
 Ljubicicu bio dosta milostiv - "kupac 
 cijenu stana placa u iznosu od 11.736 
 njemackih maraka", odnosno 249 DEM po 
 kvadratu. Taj je podatak, medutim, u   
 nesuglasju s Ljubicicevim tvrdnjama   
 kako je "u Zagreb dosao s novcima", za
 sto mu je, navodno, potvrdu dala i Porezna uprava .     
 Kao pocetak njegova poslovnog uspjeha 
 njegovi prijatelji isticu dogadaj iz   
 1994., nekoliko dana prije dolaska pape
 Ivana Pavla II., kad se kao           
 organizacijski sekretar zatekao u     
 MUP-ovoj zgradi, gdje se protokol     
 sjetio da bi policajci koji prate     
 papamobil trebali nositi svecane bijele
 rukavice. Ljubicic se brzo snasao: iako
 se radilo tek o pedesetak pari bijelih
 rukavica, nije mu bilo tesko sjesti u 
 auto, otici u jednu slovensku tvornicu
 i nabaviti ih. Taj financijski         
 neisplativi posao, medutim, bila je   
 njegova ulaznica za poslovanje s MUP-om.   
 S prijateljem Ivanom Bitangom 1996. u 
 svom stanu u Spanskom, u Ulici Drage   
 Gervaisa 13, otvara privatnu tvrtku   
 Dinex 90 d.o.o. te uspjesno trguje     
 nabavljajuci za MUP motorole i uniforme
 za specijalce iz Luckoga.             
                                       
 Prema sluzbenim podacima PU, u cetiri 
 godine i devet mjeseci, koliko je bio 
 direktor Dinexa, ukupno je zaradio 83.
 300 kuna, pa ispada da su mu mjesecna 
 primanja iznosila 1461 kunu. Zaradeni 
 novac bio mu je dovoljan da kupi       
 automobil nize klase VW Polo 1.9 SDI.         

 KLJUCNA 2000. GODINA                   
                                       
 Iako bi Ljubicica poreznici svrstali u
 socijalno ugrozenu kategoriju , on     
 1998. u Ulici Ljudevita Juraka 4 za   
 144.000 kuna (41.142 DEM) kupuje trosnu
 drvenu kucu od 56 kvadrata s dvoristem
 od 446 kvadrata. Bez kreditnog         
 zaduzenja na toj je lokaciji sagradio 
 svoju prvu urbanu vilu, danas vrijednu
 najmanje 500.000 eura, a prosle godine
 darovao ju je sinu Marijanu.           
 No, za Ljubicica i njegove prijetelje 
 2000. bila je prekretnica. Nakon       
 Bandiceva dolaska na vlast zaposljava 
 se u gradskom poduzecu Robni terminali,
 a primanja koja je imao u svojoj       
 privatnoj tvrtki povecala su mu se     
 devet puta - mjesecna placa iznosila je 12.795 kuna.         
 Osim toga, kao clan Poglavarstva       
 zaduzen za nekretnine Ljubicic je od   
 Gradskog ureda za izgradnju grada i   
 Gradskog ureda za upravljanje imovinom
 dobivao godisnje naknade, izmedu 4000 i 16.000 kuna.                           
                                       
 ako je Ljubicic jednom javno ustvrdio 
 da se s dolaskom u Robne terminale     
 prestao baviti kupoprodajom nekretnina
 te se potpuno posvetio dobrobiti Grada
 Zagreba, podaci s Trgovackog suda govore suprotno.     
 Ivan Bitanga, poslovni partner iz     
 Dinexa, naime, s mjesta Ljubiciceva   
 zamjenika iz Robnih terminala zajedno s
 Ljubicicevom prijateljicom Ines Krmpot
 i njezinim sinom Alenom osniva tvtke   
 Gustirna, Rytec  i Tomis nekretnine.   
                                       
 Ljubicic krece u nove investicije i   
 2000. gotovinom kupuje 1285 kvadrata   
 gradevinskog zemljista u Dubravi po   
 vrlo povoljnoj cijeni - 44.000 kune ili
 34 kune po kvadratu.                   

milan58:
   GLOBUS /HR/                 broj 923

   Pise: Boris Oresic                   
 Organizatorica Devetnaestogodisnja Zora
 P. koja vodi prostituciju na jahti T.,
 gdje se povremeno zateknu i maloljetnice                           
                                       
  PROSTITUCIJA NA LUKSUZNIM JAHTAMA   
                                       
 Na jahtama u Jadranu prostituiraju se 
 djevojke trazeci za uslugu i po 2000   
 eura, ali i pokoja 17-godisnjakinja za samo 500 kuna.
     
 Na hrvatskom Jadranu u posljednje     
 vrijeme sve je vise prisutan novi oblik
 izvanpansionske ponude - prostitucija 
 na jahtama - u kojoj uzivaju bogatiji 
 stranci, domaci tajkuni, pripadnici   
 krim-miljea te ostali "namjernici" koji
 za cjelodnevno druzenje s djevojkama   
 mogu izdvojiti od 500 do 1000 eura. U 
 tim krugovima moze se cuti kako medu   
 njima ima i hrvatskih manekenki, cija 
 je cijena 2000 eura po danu, ali su im
 klijentela iskljucivo stranci, jer si 
 ne bi dopustile da netko domaci dozna 
 cime se bave izvan modnih pista. S     
 druge strane, postoji i daleko mracnija
 strana te vrste crnog cartera: nije   
 rijetko da seksualne usluge pruzaju   
 maloljetne djevojke, i to cak za iznose
 od samo 500 kuna, koje tako "rjesavaju"   
 ljetovanje i usput zaraduju daleko     
 iznad svojih mogucnosti. Globus je u   
 posjedu ekskluzivnih snimaka s upravo 
 takve jedne jahte s maloljetnicama, a 
 koji regularno plovi pod hrvatskom     
 zastavom. Na tom brodu, nazovimo ga za
 ovu priliku "T.", organizatorica       
 "aktivnosti" Zora P. tek je nesto     
 starija - ima 19 godina, a i ona, kako
 Globus doznaje, takoder pruza seksualne
 usluge. Kako pokazuju skandalozne     
 fotografije spolnih odnosa na brodu T.,
 kao i djevojaka "u ponudi", rijec je   
 uglavnom o vrlo mladim osobama, ispod 
 20 godina starosti, a odnosi ukljucuju
 i "klasicni" i oralni seks, a navodno 
 nije iskljucen ni analni.   
 "More s tisucu otoka" idealno je za   
 ovaj oblik turizma u kojem profitiraju
 svodnici, prostitutke, te vlasnici i   
 iznajmljivaci luksuznih plovila, tj.   
 svi osim drzave koja taj biznis nije   
 legalizirala. Yachting prostitucija   
 vrlo je uhodana u Italiji i           
 Spanjolskoj, te takav oblik "dodatne   
 ponude" koji privlaci bogatiju         
 turisticku klijentelu uzima maha i na 
 Jadranu. Nedavno je Slobodna Dalmacija
 iznijela sumnju da su neke od hostesa 
 na ATP turniru u Umagu takoder,       
 istovremeno, i u aranzmanu za jedan vid
 prostitucije na jednoj od jahti koje su
 bile usidrene u tom istarskom gradu.   
 
 PROFILI                               
                                       
 Djevojke koje u Hrvatskoj pruzaju     
 seksualne usluge na jahtama vrlo su   
 raznolike po svom profilu. Medu njima 
 ima svih, od domacih "amaterki" do     
 "profesionalki" iz uvoza. Iako se cini
 kako se sve odvija spontano, rijec je o
 dobro organiziranom i unosnom biznisu,
 a posao je centraliziran, odnosno vode
 ga makroi iz Zagreba, koji ne dopustaju
 da im se u to mijesaju oni lokalni, ali
 imaju podizvrsitelje u vecim centrima:
 Rijeci, Splitu, Makarskoj i Dubrovniku.
 Oni djevojke, koje za vrijeme         
 turisticke sezone ordiniraju po       
 jahtama, dovode iz Zagreba, Beograda, 
 Sarajeva, Banja Luke, pa i iz Slovenije.       
 Ponegdje se ukljuce i cure iz         
 Dalmacije, ponajvise one iz Splita,   
 koje se time inace ne bave cijele     
 godine. Mnoge od njih svakodnevno rade
 kao prodavacice u buticima ili         
 konobarice u kaficima. No, s mjesecnom
 placom od dvije do tri tisuce kuna,   
 sigurno si ne bi mogle priustiti skupu
 sminku i cipele, Miu Miu torbice i     
 slicne statusne simbole...             
 Neke djevojke, drzeci valjda do renomea
 koji imaju u lokalnoj sredini, odnosno
 iz straha da ih netko ne "provali",   
 prostituiraju se iskljucivo sa         
 strancima. Drugima, uglavnom s nizom   
 cijenom za pruzanje usluga, nije       
 potrebna tolika diskrecija, pa uzitke 
 prodaju i domacim musterijama, zeljnima
 takve ljetne zabave.
   
 DAR UMJESTO NOVCA                     
                                       
 Postoje i djevojke koje nisu klasicne 
 prostitutke, nego seksualnim druzenjima
 na jahtama spajaju ugodno s korisnim. 
 Seksaju se samo s muskarcima koji im se
 svidaju, uzivaju u ludim provodima,   
 ispijajuci sampanjce i druga skupa     
 pica, a nerijetko sudjeluju i u       
 kokainskim seansama. Takve cure, pak, 
 nece odbiti niti skupocjeni dar kao sto
 su neka finija "krpica", parfem, zlatni
 lancic ili ogrlica s dragim kamenjem. 
 Pojedine zagrebacke i splitske modne   
 agencije u svom clanstvu imaju djevojke
 koje nikad ne doguraju do nekih vecih 
 poslova, nego rade kao hostese ili nose
 "drugoligaske" revije.   
 Upravo je medu tim djevojkama najvise 
 onih koje svodnici nude kao manekenke,
 povisujuci im tako cijenu.             
                                       
 Pravila o podjeli honorara izmedu     
 "jahtasica" i njihovih makroa varira od
 slucaja do slucaja. One cure koje su   
 dulje u poslu i dobro odraduju ono sto
 se od njih trazi, obicno su bolje     
 nagradene, uglavnom polovicom od bruto
 iznosa naplacenog od klijenta. No, ima
 i onih koje uspiju izvuci tek         
 petstotinjak kuna dnevno, iako njihov 
 svodnik na njima zaradi deseterostruko
 vise.                                 
 Hrvatski bogatasi i sinovi tajkuna, za
 sebe i svoje drustvo, zbog diskrecije,
 uglavnom biraju vrhunske djevojke iz   
 Beograda, Banja Luke i Sarajeva.
 Ako se medu njima zatekne i neka       
 Hrvatica, obicno to nije klasicna     
 prostitutka, nego pin up djevojka, koja
 osim zabave ima i plan na duzi rok     
 "upecati" nekoga bogatog tatina sina. 
                                       
 UVOZNE DJEVOJKE
                       
 Srpski tajkuni pak, koji su sve       
 brojniji na hrvatskom dijelu Jadrana, 
 cesto sa sobom dovode djevojke iz     
 Beograda i iz Crne Gore od kojih neke 
 nisu "profesionalke", nego su samo na 
 malo veselijem ljetovanju. S trece     
 strane, kako na Hvaru malo sto moze   
 promaknuti znatizeljnicima, proculo se
 da su bogati Arapi s jedne jahte, preko
 posrednika, trazili seksualne usluge od
 manekenki koje su vidjeli te veceri na
 reviji, no apetiti su im ipak bili     
 zadovoljeni djevojkama koje te veceri 
 nisu bile na modnoj pisti.
 
 PU SPLITSKO-DALMATINSKA               
                                       
 Nema prijava za prostituciju na jahtama
 Prema podacima Policijske uprave       
 Splitsko-dalmatinske zupanije, prema   
 rijecima glasnogovornice Marine       
 Kraljevic Gudelj, na podrucju te       
 zupanije, a gdje su snimljene i       
 fotografije koje su u posjedu Globusa,
 nije zabiljezen niti jedan slucaj tzv.
 yachting prostitucije. Zbog medunarodne
 prostitucije i podvodenja, dodaje ona,
 u zadnje dvije godine na podrucju PU   
 splitsko-dalmatinske podnesene su     
 kaznene prijave protiv samo dvije     
 osobe. To sve pokazuje da je yachting 
 prostitucija jos u tzv. sivoj zoni.

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

[*] Prethodna strana

Idi na punu verziju